Jučer je bio dosadan dan. I danas će biti. Iako, uvijek postoji šansa da ne bude. Ih... Ako ništa drugo, vrijeme mi se sviđa. Ja volim kad je ovako tmurno i oblačno, a da ne pada kiša. To je pravo vrijeme za mene. Normalno, volim takvo vrijeme samo u jesen. Ali to sam već objasnio. Bio prekjučer u Močvari na Pit Er Pat. Dobro bilo. Kupio dva bedža. Popio jednu pivu. Ludnica. Ali bilo bolje nego na Walkaboutsima kako kruže glasine. Dakle, moglo mi je biti i loše. Tolko o tome. Sad opet priča.
Prvi put sam pio absint u Liverpoolu. U nekom fensi polu klubu – polu birtiji. Pokraj Beatles muzeja. Na dokovima. Koštao je 5 funti, to se sjećam. I šankerica koja nam ga je pripremala bila je uljudna i pitala je nas nekolicinu koji smo bili tamo otkud smo. Onda su oni svi rekli da su iz Londona, pa sam i ja rekao da sam od tamo. Onda smo popili absint. Na eks, jer smo junaci bili. I svi smo se pravili da nam je super. Dapače, kupili smo poslije još tri svaki, jer samo tako se dokazuje tko je koliki muškarac. A prije toga smo svi već popili po dvije-tri pive i po jedan B52 svaki. Tako da su nas četiri absinta poprilično uzdrmala. Ali nismo marili. A absint sam posebi je meni odvratan. Ali ga stalno pijem kad dođem u priliku. Jer se od njega brzo napije. Za to je dobar.
Otišli smo u neki drugi klub. I tamo smo mrknuli još po jedan absint. E, taj me satro. Još sam ja uz to cuclao John Smith's Extra Smooth iliti po naški najbolje pivo ak se mene pita. I tako smo mi u klubu, plešemo, pjevamo, dobro nam je, kadli skužimo da su u klubu i Hernan Crespo i Claudio Lopez. Zašto su bili tamo, nemam pojma. U to vrijeme su još igrali za Lazio. Uglavnom, Jay-Z i ja odemo do njih. Kad su vidjeli da im se približavamo, mrtvi pijani, nije im bilo svejedno. Claudio Lopez je potegnuo dim iz cigarete i otišao sa strane, ali Hernana smo uspjeli uhvatiti nespremnog. Jay-Z mu se počeo derati u facu nešto tipa: "Boca Juniors, Boca Juniors", na opće negodovanje mladog Hernana. Ja, ne mogavši trpiti takve neugodne i neodgojene napade na Hernana, stao sam se derati "River Plate, River Plate", također u njegovu facu. Tu je malo popustio i osmijeh mu se vratio na lice, što sam ja odmah shvatio kao poziv na zagrljaj. Te sam ga i zagrlio. A i on mene. Tako zagrljeni smo skakali. U stvari, ja sam skakao. Jay-Z je za to vrijeme negodovao. Onda smo pustili Hernana i Claudia da se još malo zabavljaju, te se i sami krenuli zabavljati.
Eto, ugodna jedna priča u nedostatku ičeg drugog za napisati. Dosad je svaka moja priča iz inozemstva obilovala alkoholom. Tek sam sad to shvatio. Neka... Šoltanbocek!!!
Post je objavljen 22.09.2005. u 16:54 sati.