...he...preživjela sam...
nije bilo tak strašno...evo baš mi anestezija popušta pa čemo vidjet jel će boljet...
Moram priznat da mi je bilo puno lakše ,zahvaljujuči vama i svima koji su me hrabrili...iskustva,savjeti,sve to dobro dođe...
dakle...stojim ja tamo,čekam 20 minuta i pozovu me.
Atmosfera u "operacinom traktu" je bila zbilja za pohvalu.Ono očekuješ hrpu namrštenih ljudova i neznam kaj ,a oni st tam cjelo vrijeme zafrkavaju.
Odmah ti izmame osmjeh.I da meni doktorica anesteziju.Čovječe,koja IGLA! ima onaj metalno držak tak da je sve skupa ogromna...al,bilo me je dosta strah,ta da inekciju naism ni primjetila...i onad mi kažeju da se dignem,i slatki me asistent odpelja,so tam nekog stolca di sam na svoje tenke morala navuči ono zeleno...znate one šljapkice kaj kirurzi furaju.
I naravno,odvede me u slu.Tam neki stol...ja legnem...ono jezivi instrumenti naokolo...i sjedne asistent na stolac pored mene i počne tam nene štoseve lupat...e moram priznat da sam se smijala...i pitala sam sve kaj sam htjela...i ohrabrio me je...
i onda mi stave neki zeleni prekrivač prek face da mi "krv" ne zašprica facu...šala naravno,to je bilo iz nekih drugih razloga,uglavnom nisam ništa vidjela osim ono malo pored nosa.
I onda je počelo...kako su me izgnjavili...rezanje mesa je bio najmanji problem,treba zub izvaditi ...i neda se..ona vuče,zubo ostaje,dok mi cjelo vrijeme asistent usisava krv iz usta.I dođe onda druga ženska primi me za glavu,kirurgica za zub i vuku...i opet ne ide,stalno se skliže.
Pa su mi odlučili malo taj zub zbušiti...i buša oni,a ja naravno niš ne osječam osim pritiska.I kad je zbušila s obje strane,iščupaju oni zub.
I onda ide šivanje ...i tako je to završilo.Malo mi se posje vrtilo,al sam mogla tam još neko vrijeme sjediti.Dobila sam i zub.Razmišljam da ga nosim oko vrata...kak je oduran svi bi odma zgiljali.
A kirurgica cjelo vrijeme sestri il koj več tam bio s njom priča o tome kak je bila kod rođaka,pa kak su bezobrazni da su joj samo vodu ponudili...ona to onakležerno ko uz kavicu...
I izađoh ja van i sve je OK! još sam tak prek pola zg hodala...i nonstop pričala nekaj ,smješno mi je bilo s anestezijom...
Uglavnom,ljudi,nije vam to ništa strašno,sad me samo strah kaj če bita kad anestezija popusti...več malo popušta i boli me...
al izdržat ču ja to...
pa...pozdravi svima društvo!!

P.S. zahvat vađenja umnjaka se zove alveotomija po latinskom alveolus -zubište. (da nešt i naučite)
Post je objavljen 22.09.2005. u 11:10 sati.