Hvalim te, slavim i blagoslivljam, Bože moj,
zbog neizmjernih dobročinstava
koja si mi udijelio.
Hvalim tvoju blagost koja me dugo čeka,
tvoju slatkoću koja se čini kao kazna;
tvoju pravednost koja zove, dobrohotnost koja prihvaća,
milosrđe koje otpušta grijehe;
dobrotu što dijeli iznad zasluga,
strpljivost koja se ne sjeća uvrede;
priklonjenost koja tješi, strpljivost koja štiti,
vječnost koja uzdržava,
istinu koja nagrađuje.
Što da kažem, Bože moj,
o tvojoj neizrecivoj darežljivosti?
Ti, naime, zoveš bjegunca, primaš povratnika,
pomažeš kolebljivca, veseliš očajnika;
potičeš nemarnika, oboružavaš borca,
kruniš pobjednika.
Grešnika nakon kajanja ne prezireš,
i uvrede se ne spominješ.
Od mnogih nas oslobađaš pogibelji,
srce za kajanje mekšaš,
strašiš kaznama, mamiš obećanjima,
kažnjavaš bičevima.
Čuvaš nas službom anđel,
daješ vremenita dobra,
a u pričuvi čuvaš vječna.
Hrabriš dostojanstvom stvaranja,
pozivaš blagošću otkupljenja,
obećavaš nagradu naplaćivanja.
Za sve te stvari nisam sposoban
tebi iskazati hvale.
Veličanstvu tvome zahvaljujem
zbog obilja neizmjerne tvoje dobrote,
da uvijek u meni milost umnožiš,
i umnoženu sačuvaš,
i sačuvanu nagradiš. Amen.
[Sv. Toma Akvinski: izd. Parmensis, t. 24., str. 242]