Marketing
Metamorfoze
Ponekad mi dode da iznenada padnem u neki bad – mood. Na primjer, sjedim u skoli, i usred sata, dode mi tako da zaplacem, kao da me iznenada zapljusne ogromni val tuge. Ne znam otkuda to dode, ali potpuno me dotuce. Tada obicno zatrazim profesora na wc, izidem van, odsetam do kraja hodnika, stanem na prozor i gledam van, i sto duze gledam, pogled mi biva sve mutniji, a drvece u daljini postaju samo zeleni obrisi. Ili placem u wc-u. Sjednem na wc skoljku i ridam. Jednom prilikom ugledao me domar, bas u trenutku kad sam, ustavsi se s wc-skoljke, stala kraj otvorenog prozora i pjevala Franz Ferdinanda (to me jedno vrijeme smirivalo). Pogledao me i samo je prosao, ne rekavsi nista. Jucer nisam stala kraj prozora na kraju hodnika, niti sam plakala na wc-skoljci. Jucer sam izisla na veliki hodnik, sjela na jednu od mnogobrojnih sivih stolica, zaklopila oci i uzivala u tisini, koju bi s vremenom prekinula prica dvije simpaticne cistacice, prenuvsi me iz mog meditativnog stanja. U razred se nisam vratila do kraja sata, tek sam, kad je zvonilo, krenula prema razredu. Profesor ocito nije ni primjetio da me nema ili mu je jednostavno bilo svejedno, jer kad sam ga srela u prolazu, samo me krajickom oka pogledao.
A s druge pak strane, ima situacija kada kao da me zapljusne ogromni val srece. U tom trenutku volim sve ljude u razredu i odmah se, instiktivno, okrenem prema jednoj osobi koja mi je na poseban nacin draga, i pozelim ju zagrliti i grliti ju duugo, dugo. Tada nemam potrebu izlaziti iz razreda, vec uzivam u stanju u kojem jesam, koje kao da pogledom zelim podijeliti sa ostalim ljudima. U prsima mi se nadize neka cudesna energija i zanos, a atomi srece kolaju mi venama. Crvena krvna zrnca mora da se tada preobraze u jako zute smajlice :).
Naravno da to nisu jedina 2 raspolozenja koja me mogu obuzeti, ali su zasigurno 2 najintenzivnija, i gotovo ih mogu opipati jer vec imaju i oblik. Tocno znam kad mi se dogodi… cim osjetim znam sto je, ali jos uvijek ne znam zasto. Posto su osjecaji jedna veoma promjenjiva i nejednostavna stvar, mogu ih pokusati analizirati (mislite da vec nisam?), ali uvijek se vrtim u krug, dobivajuci samo nasumicne odgovore koji to zapravo nisu. Vidim samo obrise. Jer, jos uvijek nisam uspjela uci toliko duboko u sebe da bih mogla s lakocom shvatiti neke stvari. Mozda nikad ni necu, a mozda i hocu jednog dana, sasvim slucajno.
Post je objavljen 22.09.2005. u 09:54 sati.