Ima li kraja nevoljama koje nam svakodnevno pripravlja ta prolupala baba u svojemu vještičijem laboratoriju suludih ideja? Pitanje je to koje si s pravom možemo ovih dana postaviti. Naša Carla del Ponte ovih je dana priredila pravu medijsku senzaciju kada je i sam vrh Rimokatoličke Crkve optužila za skrivanje, a koga li drugog, doli Ante Gotovine glavom i bradom. Čini se da je «ni baba ni deda» Carla potpuno izgubila živce i strpljenje kad se obrušila i na instituciju kao što je RKC i sam njezin poglavar papa Benedikt XVI. Ne zalazeći sada u pitanje nevinosti ili krivnje odbjeglog generala za kojim se tako uzaludno traga, važnije je pažnju posvetiti čitavoj toj enormno velikoj gluposti i jalovosti navedene potrage! Čini se da se taj naš Gotovina, u očima tete Carle, pojavljuje više i češće nego li Majka Božja; sad je viđen ovdje, sad ondje, sada se kupao, pa se sunčao, pa ispijao kavu… Taj je naš Gotovina, kako se čini, postao veći misterij od Međugorja ili Bermudskog trokuta; sad ga ima, pa ga nema, pa je viđen, pa nije viđen… Političari se u njegovo ime zaklinju dok su u oporbi, a kad se domognu vlasti, odriču ga se i kunu materom i ocem Haaškom Tribunalu da su poduzeli sve da se tog mističnog Gotovinu nađe. A njega nema, pa nema. Mi, obični pučani u našoj presmiješnoj zemljici, nikako na zelenu granu; nikako da se dokopamo gotovine ni u kojem smislu; oteše nam sve ovi naši glavonje, pa nema i nema. Pa kad službena Crkva već nije priznala Gospu iz Međugorja, teta Carla, vidi ti nje, bi da Crkva barem prizna Gotovinu. Dobri stari prepredeni dužnosnici u Vatikanu nisu se dali smesti; ni čuti za traženo priznanje! Teta Carla sada kipti od bijesa; Vatikan, jasno, nije Hrvatska da ju se može ucijenjivati bilo kakvim pritiscima; papa Benedikt nije naš Drivo da poltronski puzi obijajući vrata svjetskih moćnika, čekajući trenutak da ovi krenu na wc pa da ih zaskoče ulagivačkim komentarima. A ne; papa Benedikt je tetu Carlu jednostavno ignorirao. I s pravom, budući da mu je bilo jasno da ne može dozvoliti da se Vatikan uplete u igre i igrice nas primitivnih balkanaca koji su dopali tetu Carlu Gestapo da se iživljava nad nama. Takav Delpontičin stav zapravo samo izaziva na reakciju, jer tako upadljivo provociranje na račun Gotovine i Crkve može izazvati kontrareakciju i naroda i vjerskih struktura. Jasno je da su upravo franjevci, koje je Haaška tužiteljica optužila za skrivanje Gotovine, nerazdvojno povezani s katolicima na ovim stranama i da oni svaki napad na njih (franjevce) doživljavaju kao atak na sebe same. Zaista nije jasno što to Carli del Ponte treba. Ako i ima informacije o mogućem Gotovininom skrovištu, onda se one provjeravaju na daleko diskretniji način. Ovako je teta Carla samo bespotrebno srozala svoj ionako loš rejting među pukom na ovim našim stranama, te podgrijala tenzije koje ionako postoje na relaciji Haag – Hrvati. Jasno je da je narod poput Hrvatskog, koji je u ratu toliko propatio, posebno osjetljiv na pitanja uhićenja domaćih generala i da je pitanje istine o njihovim djelima tijekom rata toliko osjetljivo da ga se treba razrješavati u kirurškim rukavicama. Bahatost Haaškog suda glede slučaja Gotovina upravo je pokazala kako se takvi slučajevi ne smiju rješavati, jer su doveli do presmiješnih i jalovih situacija u kojima Carla del Ponte izigrava babu koja ni sama nije sigurna što je vidjela i čula, ali svejedno okolo dreči nanoseći i instituciji za koju radi i nama svima toliko štete.
S druge strane Carla del Ponte se nije udostojila potruditi da zločinci poput Mladića i Karadžića, i tolikih drugih koljača iz BiH i Srbije i Crne Gore, budu uhvaćeni. Oni mirno šetaju po balkanskim bespućima, uživajući status narodnih heroja kojima na raspolaganju stoji i srpska vojska i policija, a o tamošnjim crkvenim krugovima da i ne govorimo. Psi rata koji su klali po Vukovaru, Sarajevu i Srebrenici kao da su izvan stvarnog interesa tete Carle Gestapo; ta žena načelno želi i njih pohvatati, dok stvarno ne čini gotovo ništa da bi do toga stvarno i došlo. Zar je moguće da jedan NATO i toliki britanski i ini agenti po Balkanu ne mogu ući takvima u trag!? A Sadamma su, primjerice, našli nakon par mjeseci od pada Iraka!? Kako to da se teta Carla nije sjetila govoriti o lociranju Mladića!? O lociranju Karadžića!? Kako to da nije opomenula vrh Srpske Pravoslavne Crkve, u čijim je manastirima, kako je potvrđeno, boravio Karadžić!?
Toj babi nije jasno da svojim slijepim insistiranjem na tome da prioritet da slučaju Gotovina, i to na ovako bahat način, zapravo samo daje priliku Karadžiću i njemu sličnima da za sva vremena zametnu svoj trag. Jasno da ni u kojem kontekstu ne želimo uspoređivati Gotovinu i nevedene likove, ali Carla del Ponte to upravo čini. Ne govorimo o nekakvoj Gotovininoj krivnji, ali u Carlinu kontekstu i on je klao u Srebrenici, granatirao prepunu tržnicu Markale u Sarajevu, izgladnjivao taj grad i snajperima ubijao njegove građane…
Svje je to jedna velika igra i jedno veliko licemjerje. Mi, na žalost, nemamo jednog Simona Viesenthala da neumorno traga za zločincima koji su sustavno zatirali Hrvate, Muslimane i Albance. Ali zato imamo Driva koji se neumorno ulaguje svakom političaru koji dolazi sa Zapada. Tragično…
A za RKC i papu Benedikta ne brinimo; znaju oni sa Carlom i njoj sličnima izići na kraj…
Post je objavljen 21.09.2005. u 22:26 sati.