Svrha ovog bloga je bila inicirana željom da ostanem u kontaktu s prijateljima kod kuće, dok sam odsutan. Na ovaj način se nisam zbunjivao kome sam što ispričao, a što ne. I naravno, puno je bolje odmah podijeliti osjećaje i misli, dok se događaju, nego li čekati mjesecima da ih podijelim sa najbližima. Postoji važna funkcija emotivne i mentalne higijene u pisanju bloga. Dosta mojih prijatelja koji ne razumiju hrvatski su se bunili s vremena na vrijeme radi zakidanja informacija, no ja sam uvijek odgovarao kako mi je bitno izraziti se na vlastitom jeziku kako bih se oslobodio stresa.
Sada, nakon posljednje posjete Njemačkoj gdje sam bio okružen isključivo zapadnjacima ili dugogodišnjim gastarbajterima (i nakon Ozonovog komentara :-)), shvatio sam da imam jako puno bliskih prijatelja koji ne mogu čitati što se dešava u Africi ili bilo gdje drugo gdje radim.
Iako je ime "Šetnjica" dano kao zezancija na moje "male šetnje" po kontinetima, u poslijednjih nekoliko mjeseci sam primjetio da u stvari skoro svaki dan šetam popodne i da me ta aktivnost čini zdravim i sretnim.
Tek sam jučer potpuno shvatio što se dešava, kada sam krenuo na svoju popodnevnu 1 ili 2-satnu šetnju. Čim sam izašao, zaustavile su me dvije britanke, inače moje kolegice, i ponudile mi vožnju s autom. Odbio sam, pokazujući u suprotnom smjeru i imitirajući hod prstima ruke. Tada je jedna od njih rekla: "ah, you are doing your little walk!" Odjednom su mi se posložile kockice u glavi i postalo mi je jasno da je došlo vrijeme da se napravi dodatni napor i da ponudim svoje postove i na engleskom, za brojne prijatelje.
Voila, to je to, link je s lijeve strane, wish me luck.
Post je objavljen 21.09.2005. u 21:41 sati.