I tako ja na poslu, zadubljen u monitor, poruka kolko oces, papira jos i vise, i kaze meni sef: Danas imamo rucak s nekim nemam pojma nije ni bitno. Jakazem ok, nema problema. I tako dodju ti poslovni partneri i odemo mi na rucak, neki restoran. I tako malo piva, malo japanskih specijliteta, pa jos malo piva, pa opet hrana, pa sake pa pivo, i tako, mi nelose potegli, i to bi ipotrajalo, ali su ovi morali ic dalje na neki sastanak, tako da smo se vratili u ured. Srecom, jer da je potrajalo ko bi radia posli? Kaze meni sef na povratku da ako mi se spava mogu se slobodno malo odmorit. Hehe, nisu losi ti poslovni sastanci. Ali svejedno nisam toliko popia da ne mogu radit pa sam nastavia buljit u monitor. Nek vidi sef da sam radisan i sta ja znam. On se isa malo opruzit. Zato je vjerojatno i ostao duze na poslu.
A za vikend na televiziji su bile samo tri stvari:naravno bejzbol, sumo, i gle cuda, americki nogomet.
Sta se bejzbola tice, cini mi se da su bili prijenosi svih mogucih utakmica americke i japanske lige. Okruzenot bejzbolom postala je tolika da sam nocas sanjao kako igram gorenavedenu igru, sport, ili koji je vec izraz pogodan. Nevjerojatno.
Trenutno je u tijeku 15-dnevni turnir u sumo hrvanju. Trenutno je u vodstvu Kotoyoshu ili tako nesto, bez poraza a slijedi ga Yokozuna s dva poraza. A najzanimljivije od svega je to sta je Kotoyoshu ustvari Bugar. Koji se bavi sumo hrvanjem. Tip za razliku od Japanaca nema misinu, nije debel, ali zato ima oko 2 metra i 150 kila. Jos jedan borac u usponu je 20-godisnji Estonac slicnih dimenzija, mozda desetak kila vise.
Nakon bejzbola jos jedna americka izmisljotina, americki nogomet. Nije dosta sta uopce ne razumim baseball, nego sad jos i ovo, sta razumim jos manje. Ah well, sta je tu je. Mozda i skuzim jednog dana. Ali sumnjam, nema smisla. Mislim, americki nogomet?
Post je objavljen 21.09.2005. u 12:13 sati.