Ne mogu da vjerujem sto sam ucinila!
Izasla sam s poznanikom koji je najveca pederusa koju sam ikada susrela. Naravno strendzer je u gradu, u drzavi, pa ga zaboli neka stvar sto ga ko kuzi ili ne. Ono, otisli smo na kafu prije kina... i manjih obaveza koje smo imali obaviti prije projekcije.
Sjedimo u Escobaru, poprilicno je prohladno... vani, pa ulazim s njim unutra. Moram priznati, fino sredjen caffe, znatno bolje no sto je bio dok je bio 'stara' gradska kafana.
Sjedimo i pricamo... on prica o svojim skorasnjim jebackim podvizima... kako voli Bosance, al pogotovu Hercegovce jer su prilicno 'obdareni'... oke, meni nezanimljiva tema, al slusam, klimam glavom i povremeno se smijesim.
U trenutku kada mi je pricao jos jednu svoju osvajacku pricu u kafanu udjose dvije. Iste one dvije koje u zadnje vrijeme cesto vidjam po gradu. Sjele su naspram nas.
Jebi ga, nisam se mogla suzdrzati a da ne bacim koji znatizeljan pogled na njihovu stranu. Mislim, zaista, pokusavala sam se truditi da me ne primjete... kak ih smekam. Odnosno, nisam njih smekala, vec onu svijetlo smedje duze kose. Ona druga, niza, crnokosa, kratkokosa mi uopce nije bila zanimljiva. Dok je ova druga... ne znam, podsjecala me je na nekoga, na nekoga koga poznajem, na nju koju poznajem a nikako da se sjetim odakle niti kako ju poznajem... a pitam se da li ju opce i poznajem od ranije.
Jack je cijelo vrijeme mlatarao rukama... a one dvije su nam se smijesile... valjda su prokuzile ocito. Njega, a valja i mene.
Sjedile su, ispijale svoje kafe, povremeno bacile koji pogled na nas dvoje i makar se meni cinilo, cijelo vrijeme nes komentarisale.
Kad nam se susretnu pogledi, ono imala sam osjecaj da se pretvaram u papriku, i onda bih se kao skulirala i nastavila pricati sa Jackiem. A on je... ma kao kopija Jacka iz «Will & Grace», sladak i smipatican...
Morala sam do toaleta, ispricala se i krenula niz stepenice.
Jebote kak nemam petlje prici im, poslati cugu il nes... shit kak sam smotana. Zurila sam u ogledalo i u sebi komentarisala a usputno pravila tomu odgovarajuce grimase. Mislim, bilo me je koma vidjeti, sva sreca pa niko nije... zapravo, mislila sam da nije.
Kad sam vidjela njen odraz u ogledalu pred kojim sam pravila te grimase... pocela sam zamuckivati, pokusavajuci se opravdati (te grimase), te popraviti sliku o sebi da ne ispadnem totalnim idiotom.
«Pricala sam sama sa sobom, kao sto se vidi iz prilozenog, sem sto je 'razgovor' bio unutar mene», pokusala sam se izvuci.
«Da, bas...», ona je bila na rubu placa, od smijeha.
Kak ju nisam vidjela u ogledalu, mogu samo zamisliti svoju facu...
«Ja sam Lena,... od Magdalena», rekla je pruzivsi ruku. «Ira, drago mi je», procijedila sam jedva kroz zube cvrsto stisnuvsi pruzenu saku.
Krenula je prema lavabou pa se zaustavila. Okrenula se nak' na peti... «E, da te pitam nesto...»
«Reci...»... sad kad mi baci neku bombu, ma nisam imala predstave sto bi me mogla pitati.
«Vidjam te neko vrijeme po gradu... i svaki put sam te htjela zaustaviti i nesto pitati, ali nisam imala prilike..:»
«Sada imas...», pokusavala sam ispasti kul, smireno... sto je bilo nemoguce jer mi je bilo strasno neprijatno zbog situacije pred ogledalom.
«Ti zvonis? Mislim da zvonis... al naravno ne smijem se kladiti.» Nabacila je lukavi pogled, a ja sam istovremeno pocrvenjela.
«Da... al nisam znala da me je tak lako prokuziti... a iskreno govoreci isto sam te htjela pitati... jer... mirises mi na zene», samopouzdanje mi se vracalo.
«Molim?», glumila je iznenadjenost, ali nema sansi... sad sam bila sigurna da ona zaista 'mirise na zene'.
«Nemoj me moliti... znas na sto mislim... i nisi ni ti bas tvrd orah za provaliti», sad sam se ja smijesila samozadovoljnim smijeskom.
Ocekivala sam odgovor, kada me je scepala za ruku i uguirala u wc kabinu.
Jednom rukom me je scepala za kosu i glavu mi pomakla unazad.
Jako me stisla, da ne mogu pobjeci. Iako se cinilo da je malo grubo, ipak tako nije bilo.
Onda me poljubila na dno vrata, sisala mi je vrat... da postoje vampiri, pomislila bih da je jedna od njih. Fizicki je bila jaca od mene, pa i da sam se htjela buniti ne bih mogla. «Jel zelis to?», upitala je. Jace sam joj se priblizila umjesto odgovora. Iako je ovo bilo bez razmisljanja... bila sam toliko 'zagorila' da mi je bilo svejedno. Raskopcala mi je hlace i zavukla ruku u gacice... hmmm, nije mi trebalo pretjerano mnogo... ali taman toliko dok neko nije usao u toalet. Izasla je prva... dok sam se ja jos zakopcavala... i dobacila... da se vidimo kroz sat vremena.
Vratila sam se Jacku... koji me je odmah skuzio. Taj namirise seks kao pirana krv.
Jack mi je rekao da je nekomu dao moj broj mobitela. Lena i njena jaranica su otisle... a ubrzo smo i nas dvoje.
Dok smo izlazili telefon je zazvonio. Dobila sam poruku s nekog nepoznatog broja. A glasila je «rekla sam kroz sat vremena... koji jos nije prosao... ako hoces, dodji do 'vjecne vatre' za 20 minuta... a onda nastavljamo...»
Jebes ga... hormoni su me spucali... nisam odgovorila ali sam se pojavila kod 'vjecne vatre'.
Sutke smo krenule k njenom stanu... zivi u potkrovnom stanu tu negdje kod Katedrale...
S vrata me posla skidati... i ne dosavsi do kraja hodnika... bila sam kao od majke rodjena.
Odvukla me u spavacu sobu... ruke svezala necim za krevet...i uzimala me kako je htjela. Nisam ostala duzna... kad me odvezala... vratila sam joj istom, oke, prije slicnom mjerom.
Nakon sto je izdahnula, odvezala sam je... i mal lezala u krevetu... onda se obukla... i zatrazila casu neceg zestokog.
Najjace sto mi je imala ponuditi bio je domaci himber... sto mi bas i nije odgovaralo.
«Znas... ja inace nisam ovakva... mislim nisam nikada... ovo... znas....», bilo mi je nekako neugodno... ali istovremeno i nije bilo.
«Znam... citam te», odgovorila je sa smijeskom.
Pogledala sam na sat. Trebala sam vec biti u kinu... Jack je bio sigurno tamo... sta sad.
«'bi ga, koliko je sati... moram se istusirati, decko mi dolazi sa dvadeset minuta.», naglas je razmisljala.
Otvorila sam vrata i izasla.
Post je objavljen 20.09.2005. u 19:03 sati.