Gledam ja tako Big Brother jučer i mislim si. Ja ne znam kako bi tamo izdržao. Ne zato jer si u totalnoj izolaciji i sve to. I ne zato jer moraš mali životni prostor dijelti sa još 11 kretenki i kretena. Mene bi jebala činjenica da tih jedanaest kretenki i kretena koristi tuš pod kojim se i ja tuširam i seru tamo gdje bi i ja srao. A to je nešto što moje tijelo ne podnosi baš najbolje. Iako mi ne smeta kad netko priča o tome kako se posrao dok ja jedem omiljeno mi jelo, smeta me kad netko ostavi makar i jednu, mikroskopom jedva vidljivu, dlaku u kadi nakon tuširanja. A dam se kladit da vrli Matan i ne gleda baš iza sebe kad izađe iz tuš kabine. A bogtepita kolko dlakurdi tek ostaje iza Kristiana i njegove smrdljive kose. Isto tako, uvjeren sam da onaj razamaženi gospodin Duje ne briše šekret iza sebe kad odvali jedno kaštelgomiličansko ili koji već kaštel govno. E tu bi bilo problema. A došlo bi i do kavge, sasvim sigurno. Kad sam na moru sa više ljudi, pokušavam prvi u badecimer, da izbjegnem neugodnosti. Ali ako već uđem iza nekog, onda po badecimeru hodam kao da je pod istog od jaja. Dakle na prstima. Jer, što manje površine moji tabančići dotaknu, to sam ja sigurniji da neću dotaknuti nešto čija tabančna prije možda je. Isto je kad i uđem u kadu/tuš-kabinu. Stojim cijelo vrijeme na jednom mjestu, iako sam pola sata prije detaljno ispirao cijelu kadu/tuš-kabinu.
U istim tim uvjetima, kad prirode pozove i kad treba obaviti istovar, serem iz zraka. Nema te sile koja bi me natjerala da sjednem na klonju, ako je dijelim sa još nekoliko osoba. A-a. Iz istog takvog razloga sam prije dosta vremena, kad sam još pohađao osnovnu školu, držao govno u sebi deset dana. Bio sam, skupa sa sestrom poslan na ljetovanje u neko odmaralište u Velom Lošinju, dok su otac i majka jedrili Jadranom sa svojim prijateljima. Meni, onda mršavom i ljepuškastom, nije se svidio zahod koji su nam gospoda iz odmarališta bili namjenili. Nije bio ni zmazan ni ništa posebno neureda. Samo mi se nije sviđao. Te sam držao komadinu dreka u sebi punih deset dana svojeg boravka u odmaralištu. Jedanaesti dan su sestru i mene pokupili otac te majka, pa smo odjedrili do neke uvale na Cresu. Mlad, kao što sam bio, uzeo sam gumenjak i otišao istraživati uvalu. Istraživajući tako, javila se potreba da konačno izbacim svu negativnu energiju iz sebe. Odveslao sam do najzabačenijeg kutka uvale i dodao otoku Cresu novi rt. Lakši za jedno pedeset kila, odveslao sam natrag na brod, vjerojatno sa največim osmijehom na licu.
Eto, to su moji strahovi da ne bi mogao preživjeti Big Brother. Išao bi da mi obećaju posebnu klonju. Barem klonju, ono. Odo ja sada. Navečer ću valjda do Močvare na Pit Er Pat. Odbijam Walkabutse u KSET-u, jerbo sam ih gledao već nekoliko puta. A i ovo je jeftinije. Ohladonček!
Post je objavljen 20.09.2005. u 16:54 sati.