Politika je postala out. Glavna tema razgovora među ženama su naravno dijete i Jenn i Angelina. Ženski se tabor podijelio. Jedni osuđuju Angelinu, kao razaračicu brakova, drugi smatraju da je i Jenn dosta doprinijela da joj mužić odleprša u drugo gnijezdo.
Angelini se zamjeraju i izjave tipa, ne želim vlastitu djecu kad ima toliko jadne i unesrećene na svijetu. A kao sada trudna.
I naravno da sam ušla u polemiku. I to samo principijelnu. Jer ne znam osobno ni jednu ni drugu, a da i znam teško da bih mogla suditi o njihovim postupcima.
Smeta me jedna druga stvar. Kad dođe do prevare i razlaza, zašto uvijek mora biti kriva ta druga žena. Mislim gdje je tu muškarac koji je zgriješio i gdje je «nepogriješiva» ex supruga.
Mislim to Vam ko krpa i zakrpa. Jaje, kokoš, pijevac i ini primjeri.
Doista mi je teško prosuditi, ali glupo mi je da se uvijek drvljem nabacuje na drugu ženu.
Osobno ne mislim da je Jenn nešto kriva što ju je Plavojko ostavio. Niti da je Angelina nešto kriva što je ovoga kao zavela. Mislim tko je tu koga, teško će se, ako i ikada saznati.
I mislim realno u odnosu dvoje odraslih ljudi, tko tu koga. Zapravo zar je doista to bitno…
Kažu stari, kako si sijao tako ćeš žeti….Da li se to odnosi na Jenn. Da li se to odnosi na Lopticu. Vjerojatno. Jer koliko god bi ja htjela da je za ljubavne probleme u mom životu kriv netko ili nešto, zapravo je riječ pa onako realno laganju same sebe.
U mladosti sam imala «pravoga» i bacila priliku u vjetar. I taj vjetar sad mene stalno otpuhuje. No neki ljudi iz moje okoline imaju drugačije mišljenje. Neki ljudi koje veoma cijenim kažu da V. nikad nije bio «pravi», a neki me smatraju infantilnom. Tipa daj odrasti Loptica. Daj se sredi Loptica. Nemoj jesti čokoladu, ako se hoćeš udati. Nemoj ovo ili ono.
No vrijemena još ima. Dok dišem, smijem se i plačem, vremena ima, za sve, za prijateljstva, ljubavi, osmijehe, izlaske, stolove i stolice, vitrine i tko zna što…
Dan po dan, osmijeh po osmijeh i sudba moja još posve nepoznate je. Ali iste se ne bojim. Zašto? Što je zapravo najgore što mi se može dogoditi. Ne znam, ali vjerujem u najbolje, vjerujem da će svanuti dan, dan Loptice koje skače. Moj dan….To nije možda danas, to nije možda sutra, ali već prekosutra, da prekosutra mogao bi biti.
Post je objavljen 20.09.2005. u 14:53 sati.