(Stripoteka 1009; Marketprint, rujna 2001.)
Stripoteka se - neminovno i pohvalno - trudi pronaći nove serije za svoju staru publiku. Kad već Giraud ne želi crtati više od jednog Blueberrya u dvije godine te kad su se i ostali favoriti prorijedili, onda dvadeset i tri preostala broja treba popuniti iz novijih francuskih kataloga.
Te su tu neki problemi. Jedan je što naše tržište, zbog povijesno-objektivnih razloga, ima rupu u obrazovanju. Preskočilo je neke ključne (ne kažem "dobre", samo "ključne") serije u zadnjih dvadeset godina te se ja pitam kako se čitatelj koji se u svojem obrazovanju oslanjao samo na Stripoteku (hibernirajući dok je zimovala i ona) snalazi pred "Odmetnicima" ("Gibier de potence"), nosećim stripom rujanske Stripoteke?
S jedne strane, problema ne bi trebalo biti: prva epizoda "Odmetnika" sadržajno je skoro pa plagijat premise Blueberryeva ciklusa o južnjačkom zlatu. I ovdje smo, eto, saznali da postoji neka velika lova na nekom slabo pristupačnom mjestu pa sad asortiman manjih i većih hulja kreće u potragu za istim. Naravno, "Odmetnici" nisu Blueberry. Za početak, mnogo su "rjeđe" napisani. Blueberry je bio pisan za serijalizaciju u časopisima i smatralo se da se mora stalno nešto zbivati i razgovarati. "Odmetnici" su pisani za direktno pojavljivanje u albumu pa je količina priče, a i dijaloga (što se logoreje tiče, uostalom, nitko nije Charlier) nešto posnija.
Nije to nužno loše. Stil je danas takav, a scenaristički (Capuron/Duval) dio posla odrađen je s pokušajima karakterizacije i humora, što ga uzdiže nad prosjek. Problem je, međutim, u totalnoj nečitljivosti crteža.
Dio tog problema ide na dušu Fabriceu Jarzaguetu koji je izdanak uglatog stila što ga je utemeljio, recimo, Olivier "Aquablue" Vatine. Jarzaguet je solidan crtač i velik radnik (on crta sve što treba), ali u njegovoj je stilizaciji gotovo nemoguće razlučiti likove jednog od drugih. A zašto? Zato što je navikao na boju. On će žene nacrtati slično, očekujući da će ih boja kose i haljine razdvojiti u očima čitatelja. On neće sjevernjačke uniforme otežati crnilom jer zna da dolazi kolor koji će ih pomodriti. On nikad nije ni pomislio da negdje još postoji revija poput Stripoteke (ili Q-a :)) koja si ne može priuštiti tisak u koloru. I nije on za to kriv.
Nije kriva ni Stripoteka. Ona radi najbolje što može, ali tih dvadeset godina zaostatka postaje sve očitije. Revije koje danas izlaze trebale bi biti u koloru, jer su zahtijevi vremena jednostavno takvi.
(mcn)
Post je objavljen 21.09.2005. u 16:01 sati.