kako li samo jedna mala sitnica može uništiti čovjeka!npr.sjedim u razredu-u klupi-uživam,promatram zvijezde koje samo znaju moje oštro naoštrene misli,nasmješim se...ha ha ha jer one postoje samo u mojoj glavi!i onda..najtragičniji dio!pogledam i vidim svježe obrisanu ploču koja sva blješti i NE MOGU VJEROVAT svojim očima što vide!bijela crta od krede na ploči kvari harmoniju i jedinstvenost našeg razreda!oh da to je mali gad lovre napravio...o kako me to jebe u zdrav mozak!NEĆE OSTATI NA OVOME!
ovo su stihovi moje prijateljice:A.B.
Post je objavljen 19.09.2005. u 18:33 sati.