I ode još jedan vikend u nepovrat. U petak nisam radio, pa sam cijeli dan čamio doma gledajući televiziju i igrajući Fifu na kompjutoru. Maštovit sam mladić glede korisnog iskorištavanja neradnog dana. Dan prije smo se dobro proveli u gospe Deathless. U nje detalji. Petak navečer je trebao obilježiti put mene i mojih triju bratića put Bjelovara, ne bi li tamo svojim prisustvom obilježili otvaranje neke birtije. I dobro se iznapijali. Ali, jok. Ništa od toga. Te smo bratić Vođa i ja u njegovom vozilu otišli u tour de naš grad. Prvo malo čeknuli neka popularna izlazišta mladih, a kad smo zaključili da je svuda dosadno, zaputili smo se put Samobora na giros, dva. Ali, viđe iznenađenja, bilo mesine samo za jedan giros kad smo došli do skromnog lokalčića. Prepustih ga Vođi, a sebi naručih čizburger. Nije bio loš, ako ništa drugo onda zbog činjenice da su ga pekli ispred mene, a nisu imali one gotove koje samo bace u mikrovalku.
Najedosmo se mi i krenusmo prema gradu. Opet smo malo pročekirali izlazišta mladih i nadobudnih, ali ništa nam se nije svidjelo. Pa smo krenuli put Sesveta naći grčki restoran koji smo jednom prilikom pohodili Richard i ja, ali nismo u njemu ništa jeli. Grčki restoran našli nismo, ali smo došli skoro do jebene Marije Bistrice. Mogli smo, kad smo već bili tamo, otići se prekrižit koji put ili barem oskrvnuti svetište, ali nismo. Umjesto toga, zaputismo se prema Vrbanima i jednoj porcijici hrane a la american. Punih želudaca i sjećanja na ovaj prekrasni izlazak, koji smo proveli u autu odradivši jedno 140 kilometara, ako se dobro sjećam, otišli smo u krevete svoje.
Subota ujutro je krenula radno. Sportski radno. Vođa je došao po mene, pa smo otišli na partijicu squasha. Pola sata smo ubijali svoja tijela napucavajući komad gume u zid. Vođa me je satro ovaj put. Ništa mi nije išlo za rukom. Nakon squasha, on je krenuo svojim putem, a ja svojim. Prošetao sam malo gradom, iako je vrijeme bilo za kurac, a ja mokre kose. Došao doma i nastavio scenarij od petka. Red televizije, red kompjutora, a svako malo i odlazak do frižiderčića po zalogaj nečega. Večer sam proveo doma. Otišao sam do videoteke i posudio filmove. Spanglish i Djevojka sa bisernim naušnicama. Prvi pogledao, drugi ne. Prvi dobar za jedno gledanje, za drugi ne znam.
Jučer opet buljio u televiziju i monitor. Trebam naći neku novu zanimaciju za trenutke čamljenja u kući. Iako, što pobjeđuje reprizu Big Borthera i vođenje virtualne nogometne momčadi? I ja mislim. Navečer sam digao dupe iz kauča i otišao do kina. Skupa sa sestrama Begović i Richardom. Gledali smo Crash. Dobar. Iako je pretjerano američki. Ali, jebogajastog, tako to ide ovih dana. Dakle, preporuke imate. Nakon kina smo se spustili u podrum Cinestara i u popili cužicu u onoj birtiji koja liči na koral. Sve u drvu, a ograđeno, osjećam se ko krava pred žigosanje. Još su konobari svi u crnom. Samo im šeširi fale da liče na divlje bille hickocke. No dobro, popili mi i rastali se sa sestrama, ali ne otišli doma, već do popularnog Amerikanca na porciju friško ispečenih i premasnih duplih cheesburgera, te još ponešto. Vikend i pol, velim ja. Urukdabaš!
Post je objavljen 19.09.2005. u 16:54 sati.