Noćas već dugo uz knjigu sedim,
Zaboravljam da ponoć se bliži.
Mangale tiho gasnu.
Krvave plamsaju boje...
A, miris postelje već slatkim dremom mami...
Al' crne oči moje drage mutne su od suza –
I ona suze guši – teško gnev savladava...
Junački napokon svetiljku mi trgne
I govori:
"Ta, dragi moj, sad noć je...
vreme da se spava!"
Jan Cen Caj
Post je objavljen 21.09.2005. u 19:57 sati.