Marketing
Punjena prsa
Možda je padala kiša, a možda su se sudarali svjetovi. Tako bih nazvala priču za drugu zbirku. Posljednih dana, kao da mi je netko oprao prozore i sada vidim dalje od svoje lijenosti. Nikako se na mogu dovoljno načuditi ovim novim danima. Puna su mi usta riječi. Okruglih i četvrtastih. Manjih i većih. A svaka slađa od one prethodne pa ih onda moram progutati i sebično sama uživati u njima. Gladim ih jezikom i otapam, puštam da se slijevaju niz grlo i šutim i smiješim se. Treba mi netko tko se razumije u aure. Kada sam sretna, vidim žuto. Želim žuto. Radim žuto. Ljubim žuto. Misliš li da je ovo vrijeme za ispovijed? Možda i nije, a u svakom slučaju, uvijek možemo bacati kockice.
Jutros me stiglo pitanje: gdje si se sakrila? Samo sam odrezala kosu. Skinula tamno sjenilo s kapaka. Raskopčala steznik. Suncu izložila grudi. I dišem. Malo sam se vrtila u krug. Izazvala glavobolju svima koji su gledali u mene. Skinula ljuske ispod struka i uzela tijelo žene. Još uvijek, ipak, spavam ispod površine. Starim se navikama teško oduprijeti.
p.s. Traži se četrdesettisućiti posjetitelj bloga.
Post je objavljen 19.09.2005. u 10:47 sati.