Smokva kao naš prepoznatljiv ekološki proizvod
U Primorju i na otocima ima puno zapuštene i neobrađene zemlje te bi usmjereni uzgoj smokve u sadašnjem stanju poljoprivredne proizvodnje bio gotovo idealan način iskorištavanja ovih površina
Eksperimentalni nasad smokve u Kažel
Smokva je, pored masline, najpoznatija voćka hrvatskog primorja, no u posljednjih tridesetak godina u nas se jako smanjio broj njenih stabala. U organizaciji rovinjske obiteljske tvrtke Skink u subotu su u Medulinu održani drugi »Dani smokve«, pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, kada je održan i okrugli stol na temu »Stanje i perspektive smokvarstva u Hrvatskoj«.
Okruglom stolu prethodio je obilazak pokusnog nasada smokve u Kaželi. Na površini od dva hektara, što je ustupio Arenaturist, prije pet godina je Željko Prgomet, voditelj proizvodnje i projekata u Skinku, zasadio 18 sorti, autohtonih i introduciranih, što je ukupno 516 sadnica. Uzgoj ove pokusne plantaže je ekološki - bez gnojidbe i pesticida, a jedina »intervencija« prirodnom rastu smokve je sustav navodnjavanja kapanjem. Kako ističe ovaj idejni začetnik i voditelj projekta pokusnog nasada, svrha je plantaže utvrditi koje su idealne sorte za naše podneblje te koje su najpogodnije za svježu upotrebu, sušenje ili preradu.
Uz autohtone, prema Prgometovim riječima, dobro uspijevaju sorte iz Španjolske, Italije i Slovenije, a rezultate s pokusne plantaže predstavili su već na raznim stručnim skupovima diljem svijeta.
U Istri i Hrvatskom primorju ima oko 66 tisuća stabala smokve, a u prošlosti, za teških socijalnih prilika, osobito na otocima, ta je voćka bila nadomjestak za kruh. Značaj smokve u Istri očituje i naziv za mjesec rujan - smokvenjak. Smokva ima izuzetnu sposobnost regeneracije i skromne zahtjeve za uzgoj, pa uspijeva i na škrtom staništu, a sve veća potražnja tržišta za ekološki uzgojenim smokvama otvara nove proizvodne mogućnosti obiteljskim gospodarstvima. U Primorju i na otocima puno je zapuštene i neobrađene zemlje te bi usmjereni uzgoj smokve u sadašnjem stanju poljoprivredne proizvodnje bio gotovo idealan način iskorištavanja ovih površina, uz istovremeno stvaranje prepoznatljivog ekološkog proizvoda hrvatskog podneblja. Nekolicina uzgajivača koja se okupila na okruglom stolu predviđa suhu smokvu kao potencijalni izvozni proizvod.
- Smokva je tradicionalna kultura ovog podneblja, ali se ne proizvodi masovno za tržište poput maslina. Želimo da to postane voće budućnosti, a vjerujem da bi organizirani otkup dao dobre rezultate. Što se tiče poticaja, smokva ima isti tretman kao i svi dugogodišnji nasadi. Ova pokusna plantaža sastavnica je programa podizanja nasada smokvi, a sa svrhom da od te voćke napravimo marku proizvoda. Još treba pokrenuti pogone za pakiranje u kojima bi se od smokve napravio reprezentativan proizvod, rekao je pročelnik županijskog Odjela za poljoprivredu Milan Antolović.
Na okruglom stolu u hotelu »Medulin«, koji je vodio Zlatko Čmelik sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, raspravljalo se o unapređenju smokvarstva, a među brojnim proizvođačima iz Hrvatske i Slovenije te stručnjacima bili su i Stjepan Sito s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Davor Šamota s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Frane Strikić s Instituta za jadranske kulture Split i drugi. Nakon rasprave, profesor kuharstva Ljudevit Sabo priredio je 20-ak gastro-kreacija sa smokvama - salatu od sipa i smokava, pršut sa smokvama, lisnato tijesto s gorgonzolom i smokvama, roastbeef s glaziranim smokvama i razne druge slastice.(T. TIDIĆ)
Post je objavljen 19.09.2005. u 09:32 sati.