Prvo smo sjedili na klupici. Na 'mostu'. Sve oke' do the trenutka.
Dolaska njih. Jedna polovica njih mi ne znaci nista. Hm, da. ALI the next polovica?
uuu. ili aaa.
Usetala je(ta polovica, ne nekakva hot macka) i odjednom paf.
Ne paf, bolje reci u zelucu stisak.Blup.
Dva metra, ajde, ajde metar i pol od mene the polovica.
Nazvat' cu je polovinka(tako mi je lakse).
I da - ja sjedim i bla bla raspricam se. Uglavnom, pocnem sa spikom o faxu.
A cijelo fuckin' vrijeme the polovinka salje the poglede.
Okrenem glavu - eye conecting na 2.sec.
BED.
Vec podosta pod utjecajem(opojnih sredstava, iliti laicki-čao) pocinjem baljezgati
neke intelektualne ludosti.
Kad bolje razmislim - pa pricala sam o pametnim stvarima.
I mean prstim od intelektualnih - lingvistickih sposobnosti.
Kad sam pocela pricati na Britiš eksentu bijah Čao na kvadrat.
(The pogled je bio tako jak da sam ga uvijek osjecala u kutu oka.
Rezao me.)
I ODJEDNOM, ko' wc skoljka iz vedra neba the polovinka se digne i ode.
A u klinac - pomislih. Bit' ce da joj(polovinki, ne enkoj hot macki) kuha
juha doma. Ajde ne?
A sta bi drugo bilo?
Puknem od smijeha i idem pricati vic.
Life goes on. Ili?
"Nista mi nece ovaj dan pokvarit..." zuji u glavi.
I zaista - tako i bi.
Nekad cu biti mentalno fucked up;
al hvala na pitanju;
ja sam okej.
---------------------------------------------------------------------------------
Vjerojato se pitate sta je ovaj text. To vam je crtica iz mog zivota.
Pitate se(ili mozda i ne) zasto nisam pisala?
Jednostavno nije mi se dalo. Prvo mi par dana nije radio net. Pa odustah. Pa se
predomislih. eto...
U srijedu imam rodjendan(to pisem tako da vas upozorim).
S doticnim je sve oke'. Pricali nismo(ozbiljno) al budemo. Za sad je sve
na nekoj relaciji - x-y-x.
Pozz... kiss..
Post je objavljen 18.09.2005. u 18:36 sati.