u mojim snovima, jos samo sjecanja.
Cekamo, mi samo cekamo, balerina zar si zaspala,
zar stvarno ne vidis, na kakvom tankom ledu plesemo.
Dolazi duga, duga noc, al' i ona mora proc,
i kada kise padaju, tvoje mi usne trebaju,
da me smire, svojim njeznim dodirom.
Nedjelja, prokleta nedjelja, nigdje nikog, pustinja,
u mojim snovima, jos samo sjecanja.
Sutimo, mi samo sutimo, i kao da se vise ne volimo,
a nije istina, ja znam da nije istina...
Jer ljubav nije nestala, i samo se sakrila,
zatvori oci, pogledaj sto je iza oblaka.
Utorke mrzim, a kako tek mrzim nedjelje, to je neopisivo... Najdosadniji dan u tjednu,dan prije početka novog tjedna,dan nakon subote, ma di ćeš gore?? Iako bi subota trebala biti dan za odmor i zabavu nako radnog tjedna, meni već nekoliko subota za redom to nije... Ili se ja nezanam zabaviti u subotu ili je problem u nečem drugo, to nebi znal reći ni opisati,al' ni subote nisu što su nekad bile...
a senke brestova utanjile,
Il' ja to nisam predugo prošao tuda.?
I tako vratim se kući nakon neka 2-3 sata koja sam proveo u gradu, sav bezvoljan i nikakav legnem spavati, a kad se ujutro probudim nemogu usta otvoriti od bolova u grlu... I kako ti onda može biti dobra nedjelja kad ti ovako počne??? I sve bi još bilo donekle dobro da se mogu naručat i zaleći u svoj krevet i malo odmarati, ne ja moram popodne u susjednu nam EU... Već mi je zbilja dosta i autobusa i vožnje i svega.... trebam malo mira i odmora....
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da ću u po reči stati...
Da se neću osvrtati...
Nikada...

Post je objavljen 18.09.2005. u 12:43 sati.