Pregled posta

opet te budna sanjam,
i opet ponešto zaboravim,
i opet ponovo bude se
slike tišine bez kraja,
zvukovi tuge bez glasa,
i glasan smijeh bez teških suza.

I opet te budna sanjam,
i opet ponešto zaboravim,
i dok noć spušta tamu,
u nama je svjetlo,
nova vatra rađa se iz pepela.

I opet te budna sanjam,
i opet ponešto zaboravim,
jer ti si dan, a ja noć,
jer ti si svjetlo, a ja tama,
ti si ljubav, a ja sjena...

I opet te budna sanjam,
i opet ponešto zaboravim...

/ hvala S. K. koja je napisala ovu pjesmu /