Evo pisah u srijedu, pod naslovom "Crkva srpskih mučenika", o tome kako je Bezgrešnjak cenzurirao riječi nadbiskupa Bozanića (radi kratkoće, nisam spomenuo i drugog, biskupa Bogovića).
Jučer pak piše u svojoj Jutarnjoj propovijedi" Živko Kustić (spomenuh ga u petak, 9. rujna, u napisu "Isus Krist, moj brat"): »Biskup Bogović bio je na Udbini vrlo jasan, ali ga javna glasila nisu čula, ili ga nisu htjela razumjeti. Crkva svih hrvatskih mučenika kod Udbine mora, među ostalim, biti znak protiv etničke čistoće.«
Fino je to rečeno. Puno bolje nego ovaj prčeviti curetak J-J.P, koja se bori da ne "padne podno Đavla" :) i koja mirno kaže za Srbe "to nije naš svit".
Ali meni, eto, takve prigodne fraze, koje odu u vjetar i zaborave se, čak i kada ih govori papa Ivan Pavle II ("Srbi i Hrvati povezani su kao Sava i Dunav", a svi ga zabezeknuto gledaju, "vidi, stari je prolupao!"), nisu dovoljne.
Važni su obredi i simboli, ne riječi.
Tko ima nos, neka njuši!
Post je objavljen 18.09.2005. u 09:04 sati.