Čitam u posljednje vrijeme dosta blogova i ne samo blogova u kojima se ljudi žale na tretman kod liječnika, bez obzira jesu li to liječnici opće prakse, ginekolozi ili nekakvi specijalisti.Uostalom u zadnje vrijeme mi se par prijatelja i kolega s posla žalilo na nekakva, blago rečeno, čudna ponašanja od strane raznih ne samo liječnika , nego i ostalih zdravstvenih radnika.
Jasno je meni da su doktori nezadovoljni svojim primanjima, jasno mi je da je na njima kao velika odgovornost, ali moje mišljenje je da ih nitko nije puškom tjerao u tu struku.
Mogli su odabrati i neko drugo zanimanje.
Uostalom, koliko se sjećam Hipokratova zakletva je «Kunem se da ću pomagati i liječiti sve ljude.....», a ne «... samo one koji me mogu podmititi ili mi masno platiti.....».
Na našu žalost, vrijedi više ovo drugo pravilo i izreka.
Gore sam naveo da su doktori «kao» odgovorni, ali to je bš tako, jer koliko su ljudi krivo liječili ili koliko je ljudi izgubilo zdravlje ili život zbog njihovog nemara, a na kraju nikome ništa.Ti doktori , bili poznati ili nepoznati, nisu nikome odgovarali jer su zastićenija vrsta od čovječje ribice.
Njihove žrtve nitko ništa ne pita, jer Bože moj oni su doktori, elita...I uostalom šta ti ljudi znaju, stoka jedna bezobrazna, koja ima pravo prigovoriti njihovom radu.
Osobno sam dosta grdo nastradao zbog jedne «doktorice» u vojsci.
Prehodao sam virusnu upalu pluća, a ona mi je rekla da sam simulant.
Kad sam nakon tri mjeseca još uvijek kašljao kao konj, onda mi je uvalila Sumamed.
Tek kad mi je po koži počeo osip( 2 dana prije skidanja iz vojske ), poslali su me na zaraznu, gdje su ustanovili da imam imunološki poremećaj i bolest pluća Sarkoidozu.
Vukao sam tu bolest i polagani oporavak dobre dve godine, natukao 25 kg zbog toga što sam morao dosta paziti na fizički napor itd.Na kraju krajeva to nije ni bitno.
Bitno je da toj doktorici nitko ništa nije napravio, niti protiv nje bilo šta poduzeo.
Tada sam se zarekao da mi niti jedan od braće neće ići u vojsku i za sada plan uspjeva 100%. Još je ostao samo najmlađi, a on niti neće u vojsku jer će biti liječnik(hahaha).
Bratu su mi ostavili strano tijelo u nozi ( nisu dobro počistili ) nakon operacije.
Jednome poznaniku su izazvali sepsu prilikom najobičnije artroskopije.
Da ne pričam o ginekolozima.
Sve one priče koje sam pročitao na blogu, kako se kaže Bogu hvala, dobro su završile.
U zadnje vrijeme bilo je dosta napisa po novinama o smrti novorođenčadi, i to zbog nemara nekih liječnika.
To je prestrašno, toliko da se čovjek zapita kako bi reagirao da mu se takvo nešto dogodi.
Najstrašniji slučaj liječničke nebrige, barem iz moje točke gledišta, bio je prije 5-6 ili možda malo više godina.
Tada je jedna žena, bila je na postupku za umjetnu oplodnju, nosila sedmorke.
Bilo je rečeno da bi možda bilo bolje da se napravi selektivni feticid, jer sedmorke su dosta rizične za iznijeti za zdravlje i majke i djece.
Tu ženu nikto nije ništa pitao pri bilo kakvom donošenju odluke, nego je naš najpoznatiji ginekolog dr. Vukodlak ( ne znam da li smijem navesti pravo prezime, jer možda me tuži zbog duševne boli ) odlučio da će ona roditi sedmorke i da će sigurno biti sve u redu, jer on je NAJVEĆI stručnjak ,vladar prirode i njezinih zakona i on to sigurno zna.
Nije on imao neke plemenite pobude, nego je vjerojatnije razmišljao kako će biti slavan kad se pročuje po svijetu da je uspio voditi trudnoću jednih sedmorki.
Ne želim sada da mi netko komentira kakav sam Katolik i slično zbog mojeg iznošenja slučaja i mojeg mišljenja da je ipak trebalo pustiti tu ženu da odluči.
Na kraju krajeva, jedna je apsolutna istina na ovome svijetu i u životu:
Svatko od nas donosi odluke, bile one dobre ili loše, i svatko od nas će odgovarati zbog svojih odluka i djela jednom kada umremo.
Da nastavim sa pričom.
Kada je žena počela razmišljati, ipak da je možda sigurnije da naprave selektivni feticid, to se je počelo razvlačiti po novinama, dolazili su joj u sobu razni doktori i svećenici i derali se na nju , da je djecoubojica, čak joj je prema novinskim napisima, doktor dolazio u sobu i bacao male gumene bebe i derao se ovo su djeca koju ćeš ubiti.
Da ponovim, ma koliko se razni dušebrižnici brinuli o drugima ( a takvih znam dosta koji su pravi Katolici, ali mrze sve druge boje kože, vjere, drugačijih pogleda na svijet ....) , ta žena i samo ona bi odgovarala za svoju odluku.
Na kraju je naravno ona spontano pobacila i izgubila svu djecu.
Nitko nikad nije odgovarao za svoje postupke, niti dr. Vukodlak jer je ugrozio njeno zdravlje, niti bilo tko drugi zbog psihičkog maltretiranja te žene.
U stvari bi ti doktori i drugi koji su sudjelovali u maltretiranju digli tužbu protiv novina zbog nanošenja duševnih boli, da ih se je medijski linčovalo.
Kao što ih se trebalo.
Naravno da žena i obitelj nije dobila nikakvu odštetu, ili sam možda u krivu,ali novine nisu o tome pisale.
Znam samo to da su nakon takvog završetka svi oni koji su se busali u prsa u svojim diskusijama, odjednom začepili i nisu davali nikakvo objašnjenje nastale situacije.
Dr. V nije objasnio kako to da , iako je on rekao da je trudnoća sigurna, žena ipa je pobacila.
Ja sam se tada pitao šta bi napravio da ( ukoliko se jednom oženim i žena mi bude nosila dijete) mi netko uleti u bolničku sobu i počne joj nešto nasilno objašnjavati.
Nisam siguran, ali iako sam miroljubiva osoba, taj bi proletio kroz zid van, pa bio on doktor, svećenik ili bilo tko drugi.
Sličnih priča ima na svakom koraku.
Ali ako ih i zanemarimo, sitnih zajeba**nja u našem zdravstvenom sustavu ima na svakom koraku.
Samo bih istakao , da me krivo ne shvate, da ipak ima ljudi koji svoj posao u zdravstvu rade iz ljubavi i ipak su ona svijetla točka.Tim izuzecima, kojih je ipak na žalost u manjini , skidam kapu do poda.
Prvo , medicinske sestre te gledaju s visine, a ako ih nešto nedaj Bože pitaš, otpile te da imaju posla.
Onako iritantno, ne reagiraju ponekad uopće.
Liječnici očekuju lovu ispod stola za kvalitetniji tretman, prekrasno.
Na porodu si , boli te, a svi te ignoriraju, jer bože moj, treba popušiti cigaretu do kraja...
Svatko se barem jedanput našao u ovakvoj situaciji.
Pa sad nam jedino preostaje da se molimo, da se desi čudo i nešto se u našem zdravstvenom sustavu promijeni.
Ili to ili da se molimo, da kad nam se nešto opasno desi ili obolimo, naletimo na doktora koji je dobar i svoj posao ozbiljno radi bez mitologije.
Šansa mala , ali statistički moguća ;-))
Pozdrav svima!
XIII
Post je objavljen 17.09.2005. u 15:25 sati.