Dok je Metaprenko bezbrižno snifao lijepilo njegova majka Čazmirka je uletjevši uletjela u sobu i iznenadila Metaprenka koji je ostao iznenađen. No njegova majka je znala u čemu je riječ o tome što se zbiva. Znala je da Metaprenko, kao marljiv i savjesan đak svake subote poslije škole inhalira lijepilo kako bi mu se gradivo naučeno toga dana bolje i čvršće povezalao, te poslije pomaže ocu lakirati parkete u njegovoj firmi lakiranja parketa "Lokomotiva & sinovi" te se tamo inhalira zdravim lakom za parket na bazi prirodne izvorske nafte kako bi svoje znanje još bolje uščuvao i da bude blistavo i ispolirano poput njegovih pucetova na košulji. Isto kao što je znala da je njezin sin dijabetičar pa često udiše štaubšećer u lajnama na malenom ogledalcu kroz novčanicu od 150 eura. Pogladila je svoga sina po dugoj svježe nabrušenoj i naoštrenoj kosi marke stihl koju mu je otac Drumenko darovao kao dar za njegov besprijekoran uspjeh za prvu pričest po treći put, naime Metaprenko je oduvijek bio fasciniran kosama raznih boja i vještim koserima dugih kosa, posebice Vlatkom Po Kos. Čazmirka je izišla iz sobe kroz već tada otvorena vrata i zatvorila ih sa suprotne strane od one na kojoj je bila unutrašnjost sobe. Metaprenko je odjednom izišao iz sobe zdravo rumen oko nosnica i usta sa, bistrim pogledom svojih razrokih očiju pogleda svoju majku koja mu zato udjeli finu kesicu ukusnih domaćih gumenih bonbonova napravljenih od zimske Sava gume ubrane na samoposlužnom deponiju pokraj željezare ispred trafostanice prekoputa vrta između pruge za Lajpcig-Veliko Korenovo(ili Große Roots). Ni pet ni šest nego dvanajst on ih već pojede. Izađe sit izvana kuće na polje i negledajući upadne u rupu i loše društvo. Počne se drogirat i zanemarivati svoje obavez, više nije inhalirao lijepilo kako bi povezao znanje, učiteljica se požali njegovoj majci da više nije radioaktivan pod satovima. No majka je i dalje je mislila hiv pozitivno i mislila da je to samo faza poput skupljanja plutonijskih ovojnica za suhomesnate proizvode. No stvari su se pogoršale, počeo je paziti na higijenu i skupljati sličice nogometaša. Ljudi su ga gledali ispod oka, ali i ispod stola. No on se na to nije obazirao. Jednog dana je njegov otac u šao u njegovu sobu i vidio da Metaprenko ne inhalira nego lijepi sličice u album, pun ljubavi, suosjećanja i brige prema sinu isprepičkao ga je bimetalnom šipkom od bojlera. Metaprenko osjeti ljubav svoga oca u srcu, po rebrima, leđima, batrljku lijeve ruke koju je izgubio vadeći tamagoćija iz rezača kombajna njegova oca, od silne ljubavi demoni izađu iz njegova tijela i Metaprenko pohita u zagrljaj svome ocu koji sav sretan od sreće zajeca. Otac pogleda njegove plahe srneće oči, pileća prsa i rastopi se. Metaprenko ga stavi u staklenku i zlobno se nasmije jer ga je uspio na prijevaru prevariti. Izađe iz sobe sa histeričnim osmjehom na licu, dlakavih prsiju, švalerskih brkova, kozje bradice, telećeg buta i ocem u staklenki, ugleda svoju preplašenu majku s njegovim 6mjesečnim bratom blizancom u njezinom naručju na rukama. Od toga prizora pukne mu srce i ruka. S(m)ilu je j/se i mama mu speče jaja na oči.

Post je objavljen 17.09.2005. u 13:53 sati.