Ma, moram (aj, dobro – niš' se ne mora, ali ŽELIM) s vama podijeliti oduševljenje s novom prijateljicom i suradnicom, Darmom!
Već sam pisala kako sam uz muke došla do nje, ali isplatilo se! Najveća dobrobit od nove suradnice je kad nakon cjelodnevnog rada ne osjetim onu vrstu umora koju mi je «nesebično» pružao stari kompjuter. (Uh, da! Darma je, da vas upoznam, ime koje sam dala novom laptopu!) :-)
Imala sam osjećaj kao da on (stari kompjuter) uopće ne koristi električnu, nego moju energiju za napajanje! Isisavao je iz mene sve što se dalo, tako da bih nakon par sati rada izgledom i ponašanjem nalikovala pomanhitalom vampiru u noći punog mjeseca – oči krvave s tamnim podočnjacima, u glavi bezbroj šumova, ruke hladne, koža isušena i blijeda, a opće raspoloženje ravno onome u najjačim napadima PMS-a!
No, tako je to kad starca tjerate da trči po vašim zadacima k'o da je mladac pun snage i volje. A brundao je, kašljucao, zaboravljao (o, itekako je zaboravan bio kad bi mu zadala neke zadatke!), polovio ga i Parkinson i Alzheimer i što sve ne. Kukao je tako glasno da mi je njegovo zujanje po cijelu noć odzvanjalo u glavi – kao da sam cijeli dan provela ispraćajući avione na pisti.
E, sad je taj isti otišao u zaslužnu mirovinu! Poklonit ćemo ga Soulmateovoj mami koja je isto tako u mirovini , pa će oni zajedno pod ruku, polako i skladno družiti se. Neće ga više nitko tjerati da nadilazi svoje mogućnosti, nego će samo tu i tamo pokupiti poštu i posjetiti susjede na kavici da čuje i vidi što ima novog u umreženom svijetu i to je to! Nema više 12 sati rada, nema više 10 otvorenih zadataka odjednom (i prozora – uh propuha na starim kostima!), nema više iritantne gazdarice koja skviči i prijeti šakom na što se on obavezno smrzavao od straha...
Eto, sad je on sretan, a ja presretna!
Daklem, Darma i ja se super slažemo – još malo treba da se full upoznamo i dogovorimo kako ćemo najbolje surađivati, ali s mladom damom to uopće neće biti problem.
Kao i svakoj poduzetnici - posebno mi je draga jer je ne brine prekovremeni rad, ili buđenje u gluho doba noći kad mene iz kreveta digne neka ideja, što se pogotovo događa posljednjih desetak dana: nadobudno jedna drugoj poželimo laku noć oko ponoći, a već za desetak minuta ja ju ponovno budim i ostanemo raditi do zore. Ma, prava je cura – tiha i vrijedna!
Eto, sad vas nas dvije srdačno pozdravljamo i jurimo na daljnje zadatke! :- )
Post je objavljen 17.09.2005. u 12:44 sati.