Majstor glume. Veliki. Ali s druge strane. Da postoji i druga strana.
On je sam. I priznaje tu samoću. A i puno je više od te samoće. Upravo gledam njegove lice. Bora na bori, izobličeno tijelo, čik u kutu usana.
Sada u sapunici. Nedavno u filmu.
Znam ga iz viđenja. Može se s njim lijepo porazgovarati. To je čovjek koji pohodi duhovne obnove i može se tamo s njim popričati. U biti na duhovnim obnovama se može sa svakim popričati. Ali to su tako površni kontakti i to je samo tamo i nigdje drugdje. Ne prenosi se u stvaran život.
Nisam ga puno gledala, a kad god jesam bio je maestralan, drugačiji, novi.
Čula sad da godinama daje instrukcije iz glume i mnogo je njegovih "đaka" položilo prijemni za akademiju. Znači ipak zna i može s ljudima.
A jedan glumac, jedna zvijezda priznaje da je sam. I da to ima prednosti i mana. Hrabro. Ili ne. Pitam se.
I jedan neodgovoreni sms. Da pitam se. Doista se pitam. No ovaj puta neću tipkati. Ovaj puta ću gledati svoju sivu kutiju i slike koje promiču. Ponekad i bez smisla. Ili izaći. Ovisi samo o jednom malom sms-u.
Post je objavljen 16.09.2005. u 19:42 sati.