Kad sam svojedobno istraživao brak i sve posljedice takvog žensko-muškoga udruživanja pred roditeljima, zakonom, bogom i susjedstvom, naišao sam na mnoge vrlo oprečne misli uvaženih mislilaca, pjesnika, fizičara, pismoslikara, vladara i inih mudroslova.
Pa mi se, tako, svidjela misao stanovitog Ptahotepa, egipatskog vladara iz pete dinastije. A peta je dinastija egipatskih faraona počela vladati dolinom rijeke Nil 2450. godine, ohohooo godina prije onoga ili ovoga po kojem se godine računaju, nikad neću znati zašto.
Dakle, mudri je faraon, rečeni Ptahotep, vladao prije 6500 godina. On je rekao da svaki oženjeni čovjek treba da zna obuzdavati sama sebe ne nadgledajući nikad svoje žene odviše izbliza i ne dopuštajući joj da ikada uznemiruje njegovo srce.
Tom je rečenicom rečenik ušao u ono društvo s kojim bih uvijek rado popio čašicu svježeg razgovora. Hoću reći da je taj vlastodržac poštivao mudrost, to jest pamet, a to se poštovanje zadržalo sve do pojave stanovitog Ivana Milasa, čuvara državnog pečata u nekoliko ljetnih i zimskih mjeseci naše nam Lijepe i Drage.
Taj je pak izvalio povijesnu rečenicu da kilo mozga košta dvije dojčmarke, pa je tom rečenicom ušao u nepreglednu listu onih pametnjakovića po kojima se neće nikad brojati godine.
Malo je nespretna formulacija, primjerice, 12 godina od rečenice da kilo mozga košta dvije dojčmarke.
Bilo kako bilo, poslije te Čuvarove rečenice došlo nam je doba kad je mozak bio zatrt. Oni koji su ga imali, tajili su da ga imaju, jer mozak bi ih mogao doći glave. A u to su doba mnogi mislili da je ljepša glava bez mozga, nego mozak bez glave...
Dakle, rečenica - Svaki oženjeni čovjek treba da zna obuzdavati sama sebe ne nadgledajući nikad svoje žene odviše izbliza i ne dopuštajući joj da ikada uznemiruje njegovo srce – mudroga Ptahotepa toliko me oduševila da sam ljudsko ljubavno doba pretvorio u rimovani uradak, kojemu sam naslov dao, ponesen sjajnim Vivaldijevim djelom – Četiri ljubavna doba.
Utvarajući si da su baš ta ljubavna doba prisutna u životu svih žena i muškaraca koji su imali tu sreću da nisu skončali onako neuredno kao nesretnici Julija i Romeo, Omer i Merima itd.
Pa vas ove subote častim ovim pjesmuljkom, zbog kojeg će Alojzije s Bijelim Krinom čupati ono malo kose što mu je preostalo na, i bez guste kose, lijepoj goranskoj glavi.
ČETIRI LJUBAVNA DOBA
Proljeće je bilo igra
Pri dodiru srce trne
Ja sam bio snaga tigra
Ti umilna poput srne
Ljeto nam se dalo vrelo
Ljubav nježna, voćka rana
Sanjala si samo bijelo
Budila se očarana
Jesen stiže, dunja zrela
Već gledamo stare slike
Nit ja snažan, ni ti vrela
Ljubimo se iz navike
Zima je za uspomene
Nadahnute tek u duši
Još nas prate davne sjene
Dok se život tiho ruši
Jedno je vrijeme moja kćer Nataša ovu pjesmu držala na zidu uz uzglavlje.
Post je objavljen 16.09.2005. u 17:35 sati.