Katekizam katoličke crkve 1. odsjek, 3. poglavlje, poučava, u članku 142, da Bog, u svojoj ljubavi, zapodijeva razgovor sa ljudima kao prijateljima i drugovima.
U slijedećem se članku, međutim, kaže: primjeren je čovjekov odgovor vjera, a vjera znači: potpuno podložiti Bogu svoj razum i svoju volju.
Zar uistinu "potpuno podložiti"? Pazite: potpuno? Odreći se svoje volje i svojeg razuma, pa što onda od osobe ostaje? (Čovjek je osoba, Sotona je isto osoba.)
Pa, gdje je tu onda ljubav, prijateljstvo i drugarstvo? zar se ljubavnici, prijatelji i drugovi "podlažu" jedni drugima? Gdje je tu "razgovor", na koji nas Bog poziva? Ostaje samo Njegov monolog.
Ako nema tvoje volje, tebe nema. Ako nema tvog razuma, po čemu se od životinje razlikuješ?
Bog je jedini. Van njega je Ništa. On se boji tog Ništa. Treba društvo.
Bog treba čovjekovu ljubav, prijateljstvo i drugarstvo, jer je usamljen. Bog je prema čovjeku kao muškarac koji traži smirenje u ženinu krilu, kao žena koja traži spokoj u muškarčevom zagrljaju.
Što će mu robovi? Dosadno je.
Tko ima nos, neka njuši.
Post je objavljen 16.09.2005. u 19:00 sati.