Masai Mara
Chris je vrhunski školovan mehaničar te popravlja u europskom stilu i auta i motore te raspolaže sa svim mogućim alatima. Ovo što sam sad rekao obavezno neka zapamti svatko tko misli putovati sa autom ili motorom kroz ove dijelove afrike. Nije loše znati za Chrisa (nemojte miješati, igrom slučaja se isto zovu i ovaj nijemac bajker i ovaj nijemac mehaničar u Nairobiju). Nadalje, bajker Chris je sutradan otputovao dalje prema Etiopiji i Sudanu a englez bajker Simon, on putuje sličnom rutom kao i ja stim da je on pošao prije nekih desetak mjeseci iz engleske i išao je zapadnom stranom preko Maroka, Mauritaniusa, itd do Čada a onda natovario motor u Nj'djameni za Addis Abebu pošto je malo škaljiva ruta preko Centralnoafričke Republike i južnog Sudana do Etiopije. Inače Chris vozi Yamahu a Simon Hondu Dominator. S obzirom da smo ja i Simon ustanovili da smo na istoj valnoj dužini po pitanju mnogih stvari mi smo se dogovorili da zajedno idemo u Masai Mara Park i lipo uplatili 225 dolara za dvi noći i tri dana. U tu je cijenu uračunato sve živo i mrtvo: hrana, ulaz, spavanje u kampu, prijevoz.
Dan prije nego smo otišli u Masai Mara odveli smo naše "konje" u Chrisa na pregled. I naravno, kako sam ja sivonja, ne bi ja bio ja da nisam opet slomio vidu. Naime, nešto mi je stalno klapuckalo s lijeve strane motora kad bi nabio malo jači gas te ja lipo otvorim poklopac od prednjeg zupčanika i vidim da se na poklopcu guma odlijepila. Kad sam ustanovio šta je problem išao sam usput provjeriti i pritegnuti dvije vide što drže osigurač prednjeg zupčanika i kako sam stezao kao sivonja lipo sam slomio jednoj vidi glavu. Sva srića Chris mi je to sredio odnosno odvidao tu slomljenu vidu bez problema pošto je opremljen sa svim i svačim u garaži. Ujedno mi je pregladao motor i reka da je sve u redu i da samo pičim. Njegove usluge sam platio 20 dolara. Simon je imao u Mauritanijusu udes sa motorom pa je Chris imao malo više posla oko njegovog ali doveo mu je motor u red, nema šta.
U posjetu Masai Mara bili smo tri dana. Bilo je odlično. Vidio sam prvi dan dvije lavice na udaljenosti oko 5 metara. Sutradan sam vidio jednu lavicu sa mladunčetom a prekosutra lava. Sve su beštije bile na nekih 5 metara od auta. A auta imaju veliki šiber krov pa se naravno, popenješ se na noge i gledaš kroz šiber. Zanimljivo je kako lavovi ne jebu živu silu. Naprimjer lavice se izvale na put i neće da se pomaknu a naravno nitko nije lud ići zamoliti lava da se makne. Osim lavova vidio sam standardno mnogo rogatih životinja, slonove, žirafe, nilske konje, jednog velikog krokodila itd. Nema šta, obožavam ići u nacionalne parkove i gledati životinje kao Miško u zološki vrt gledati majmune kad dođe u Beograd (onaj iz filma Ko to tamo peva, obavezno pogledati). To se ne može opisati kad vidite lava u prirodnom staništu kako sjedi pa se onda digne i malo se prošeta pa onda opet sjedne i počme zijevati. Fascinantno! Što se tice Masaia, tu se baš i nismo usrećili.
Što se tiče Masaia i posjeta njihovom selu u svrhu fotografiranja, od toga nije bilo ništa. Izgleda da je ovim Masaima što žive u i kraj nacionalnih parkova turizam udario u glavu pa pucaju cijene za slikavanje ili za posjet njihovom selu i više nego što je realno po nekom mom mišljenju. Tražili su da svatko dade po 1000 kenijskih šilinga (oko 14 dolara) a nas je bilo 17 to znači da im damo skoro 240 dolara (4 prosječne kenijske plaće) za pola sata boravka posjeta njihovom selu. Svi skupa koji smo bili u ovoj grupi isključivo iz principa nismo htjeli posjetiti selo. Nekad sam jednostavno takav. Neću iz principa nešto da uradim. Plus toga ja sam se tih kuća od blata nagledao po africi za sto života i masajske su manje više slične kao i od drugih ljudi. Sve je to ista arhitektura, bratstvo i jedinstvo. Glavni razlog zašto sam ja mogao nonšalantno da odbijem Masaje u Masai Mara u Keniji, iako stvarno želim i imam namjeru da napravim koju sliku i sa Masaima, je to što ja svakako idem u Tanzaniju a tamo kao i u Keniji ima Masaia koliko hoćeš. Možebiti još i više pa mi tako nije toliko bilo bitno da se tramakavam s njima u Keniji kad to mogu i u Tanzaniji. Tako da sam se u Keniji samo nagledao Masaia ali slikao ih nisam. Dva dana poslije ja sam zaprašio za Tanzaniju a Simon za Ugandu. Možda se nađemo u Dar es Salamu za mjesec dva.
(nastavak u idućem broju)
Post je objavljen 16.09.2005. u 08:34 sati.