ne znam moram promjenit glazbu...
odlazak u noc me svako jutro doceka...
i natjera osmjeh...
zasto?
paaa ima jedna prica iz davnih dana.. :)
daklem ja i cura jedna ...
mladost ludost, vozili smo se i sad hmmm
doslo nam , khm ,...jel te...:)
a kako smo se vozili pored neke sumice (da da kod nas uz sljuncare/soderice postoje i sumice ;) )
ja zavrnem unutra...i zasto bih se sklanjao sa puta....
ono puteljak sumski kud bih se sklanjao p ada mi auto propadne...
ja stanem... pocnemo se ljubiti....
kad odjednom vidimo neku djecicu....na biciklima voze se ,
pa tko bi rekao da je taj putic najbliza staza do grada?
ja ne bi sigurno :))))
mah-mah djeci
a onda opet pali auto i vozi normalno....
a kad se onda nisam slogirao..
i sljedeci kad sma se sa curom u kasne nocne/ranjutarnje sate uputio
pored rijeke u razgledavanje prirode....
a odjednom iz mraka izrone dva svjetla, sta svjetla, reflektora...
i upute se prema nama...
a cura kaze, ma niej to nista to su samo cuvari...
a ja se smao smijesim i pitam"a kako ti to znas..."
i onda nisam se mogao prestati smijat..
stalno sam je pitao a kako se zove lijevi cuvar
a kako se zove desni cuvar...
jedan savjet : NIKAD NE PITATI CURU KAKO ZNA CUVARE NA ROMANTICNOM MJESTU TO UBIJA ROMANTIKU
Post je objavljen 16.09.2005. u 08:04 sati.