Marketing
Mračno doba usred Egejskog mora
I tako, u želji da vas malo provedem Rodosom držat ću se kakve-takve kronologije i iz antike prijeći u srednji vijek, od milja zvan the Dark Ages. Da ne bi bilo zabune moram već na početku napomenuti da kad kažem Rodos mislim na grad, a ne na cijeli otok. Na njemačkom ga zovu Rhodos-Stadt, pa sam ga i ja zvala Rodos-grad, poštujući staru ilirsku tradiciju doslovnog prevođenja s njemačkog na hrvatski. :-)))
Uglavnom, središtem Rodos-grada dominira ogroman srednjovjekovni grad, odlično sačuvan i ušminkan, koji vjerno svjedoči o bogatoj povijesti ovog otoka. U odokalnoj usporedbi s Dubrovnikom i njegovim Gradom rekla bih da je rodoski otprilike dvostruko, ako ne i više, veći. Naravno da su stilski gotovo posve različiti - povijesno razdoblje u kojem su nastali jedna im je od rijetkih dodirnih točaka, a Dubrovnik spominjem zato što pretpostavljam da je većina vas bila u njemu i da si možete lakše predočiti o čemu pričam ako vam dam neku konkretnu usporedbu.
Fortifikacijski i obrambeni sustav srednjovjekovnog grada izvrstan je i izuzetno temeljit. Grad je okružen s nekoliko razina kanala i zidina, pa pretpostavljam da je osvajačima bilo vrlo teško, ako ne i nemoguće, osvojiti ga.
Pogled na zidine izvana:
Ovo je jedan od međuprostora između zidina:
A ovo je idući (istina, ove dvije fotke slikane su na drugom kraju grada, ali u principu nema nekih bitnih razlika):
Tko tebe kamenom, ti njega kruhom starim barem deset dana.
O da, o da, antike ima i u srednjovjekovnom dijelu grada. Odmah po ulazu naići ćete na Afroditinu kupelj.
A preko puta nje je Općinski muzej.
Srednjovjekovni je grad gotovo jedina pješačka zona u cijelom Rodos-gradu, no ni tamo niste sasvim sigurni. Iako je kao zabranjen ulaz svim vrstama vozila, motoristi će se bez kompleksa provesti među pješacima i to priličnom brzinom, uopće se ne obazirući na zabranu, kao ni na činjenicu da bi možda trebali razmisliti o tome da voze malo sporije ili opreznije. Inače, u tom se dijelu grada nalazi cijeli splet malih uličica prepunih trgovina, kafića i restorana. Trgovine su dijelom prepunjene lažiranim Lacosticama i D&G majicama i doimaju se poput turskog bazara (iako su te stvari osjetno skuplje nego u Turskoj), no dobrim dijelom se prodaju i autentični grčki proizvodi poput maslinovog ulja, meda (Rodos je posebno poznat po medu) s orasima, bademima i lješnjacima, navodno prirodne kozmetike na bazi maslinovog ulja, fete, voćnih bombona, keramike, krznenih i kožnih kaputa i jakni te, naravno, suvenira. Na slici je jedna od glavnih ulica na čijem je vrhu Sulejmanova džamija.
Naravno da možete kupiti i antičke kipove i stupove koji će se posebno dobro smjestiti u vaš životni prostor pogotovo ako vam ulazna vrata već od prije ukrašavaju betonski lavovi opasnog izraza lica. Uz malo truda i muke, ove se ljepote sasvim dobro daju uklopiti i u vrtove s patuljcima i lažnim vodoskocima u kojima krekeću plastične žabe na baterije.
Ovo je jedan od glavnih trgova, prepunjen restoranima.
Inače, što se tiče restorana posebno preporučam Romea, koji ima prekrasnu terasu s prirodnom sjenom i nalazi se na putu iz glavne ulice prema Sulejmanovoj džamiji, a za kavicu i sladoled posjetite Socratous Garden, smješten točno u glavnoj ulici. Osim što je riječ o ogromnom vrtu prepunom divne vegetacije (prekrasni plodovi šipka, naranči i limuna vise vam iznad glava i šire neizrecivo ugodne mirise), na samom ulazu sjedi ogromna lijena papiga s kojom se nasljednica sprijateljila u trenu.
Turska kupelj nalazi se pri vrhu grada, na trgu na kojem su smješteni najpopularniji cocktail i lounge barovi, fenomenalno uređeni. Ovdje cvate noćni život. Baš ovdje.
Pa, kad već spomenuh noćni život, evo par fotkica istog dijela grada, ali iz drugog doba dana. Na žalost, stativ smo uspjeli zaboraviti u Beču, tako da slike nisu precizne kao što su mogle biti, a s flešom se pak gotovo ništa ne vidi. Ovo je najbolje što smo mogli izvući.
Sulejmanova džamija i dio tornja sa satom na koji se možete popesti i s kojeg se pruža fantastičan pogled (naravno, sve do Turske).
Grci su stvarno profitirali kao članovi EU. Iako su po mnogočemu iza Hrvatske, i to debelo (o tome u idućem postu), uspjeli su se izboriti za svoje mjesto u sretnoj obitelji bogatih i privilegiranih europskih država i sad na svakom koraku restauriraju svoju baštinu uz debelu podršku Bruxellesa. Na tablama stoji da EU financira 75%, a grčko Ministarstvo kulture tek 25% radova, iako nigdje ne piše o kakvim se svotama radi. Budući da je riječ o megalomanskim zahvatima, pretpostavljam da je i lova odgovarajuća.
I, naravno to be continued sa suvremenim dijelom grada.
Post je objavljen 16.09.2005. u 01:26 sati.