Prvo odgovor na jedan komentar. MRZIM MASONE I USTAŠE I OSTALE POLITIČKE AKTIVISTE zato što: 1. Slijede glupe ideje koje 90% ne podržavaju 2. Misle da su face (na ovo prvo dvoje ne računajte masone jer masoni su ipak anti-Bog (ne anti Crkva nego Anti Bog, objašnjenje kasnije) i zato ih mrzim jer ipak sam ja vjerno dijetešce) i pod 3. Svi su manje više oni kreteni jer ja ne poznam ni jednog intelektualca koji se bavi politikom. Am I right? E i za ovo što se tiče Crkve ja se pak ne slažem s njom ejr se ona pomalo prkosi mojim moralnim i etičnim ančelima a i Bibilija mi je nekako smnjiva and so on..... No za mene mora postajati neko više biće a to je Bog, i točka.
E sad ovo što je spomenuto u naslovu. Inače sam o ovome razmišljao kroz putovanje u školu, dakle nekih 45 minuta, i toliko sam toga nabubao slušajući rock stvari na svom mp3 playeru (koji je u ovo vrijeme posuđen, pa se nemogu pol stvari sjetiti koje sam htio napisati). Uglavnom današnji moral i etika, kako ih posložiti? Pogledajte klince, svi se oni međusobno svađaju jelda? No ako malo bolje to pogledamo shvatiti ćemo da nije to obična "dječja svađica" nego to je zapravo borba za prevlast, pažnju. E pa zašto je čovjek takvo kretensko biće koje mora uvijek biti prvo bilo gdje i bilo kada? Eh kad bih još i ja znao odgovor na ovo:). Ja kao jedinka Homo Sapiensa imam osjećaje, ali i svoja načela. I sada kad bih Pogledao an svoj život u trajanju od 15 godina ispalo bi ovako. Dok sam bio mali uvijek sam bio dobar ko kruh, nisam izrugivao ostale, a ako jesam nisam to stvarno mislio, nisam mogao a niti znao lagati, nisam psovao dapače mrzio sam psovanje, nisam varao prijatelje niti ih ogovarao iza leđa i tako dalje. No kako sam ja odrastao z društvo koje postaje suvremeno, a to suvremeno društvo je iskvareno, ulica uništava sve, roditelji nemaju vremena za svoju djecu i djeca preuzimaju glavnu ulogu i postaju robovi svoje arogancije. Tako sam i ja lagano pokupio te "osobine", bježe mi psovke, pijem ko smuk (iako mi to ne treba), lažem iz čista mira... Ali čemu sve to? Kada se nešto pokrene u mojoj glavi i ja ovo shvatim onda mi je hebeno teško, a to nešto je moja savijest koja će uvijek živiti. i svejedno koliko god ja slušao sam sebe iznutra, čim dođem do nekog društva, to ponašanje koje ja hoću uzdržavat samo pukne kao balon sapunice i to sve zaboravim, i onda se opet sjeti map opet u krug, pa nemogu ja ovako! Ja želim dostići najvišu razinu razmišljanja, da ponovno budem dobra dušica jer meni to treba. Jebeš društvo, to je nevažno. Pa da se sad mogu vratiti na početak, i biti onaj isti PROKLETI dječak, da vratio bih se kao i Mile, ali onda nebih cugao, rađe bi nastavio s npr. vaterpolom i postao dobar sportaš a ne obični propalica. Fućkajte to što izlazim i pravim se balav, imam ja intelekt u glavi ali ovako ga samo rasipam. And I need some space, to clear my head to think about my life (papa roach - decompression period). I da ne mislite da sam u stvari neka pičkica, ne u krivu ste, svi smo mi pičkice samo mi se pravimo muškarčinama i sličnom, a to je obično zavaravanje samih sebe, jer mi ako takvi, tako reći, nismo više ljudi, mi smo izrod onoga lošeg, i mi ćemo malo po malo potopiti ovaj svijet, željeli to ili ne. Ali zašto to radimo, koja je jebena evolucije složila ovaku spletku? Da se moramo iživljavati na nekima koji su različiti od nas, ne oni nisu različiti oni su isti, samo što to mi nemožemo prihvatiti i na silu ih mičemo od sebe. To biti loše, to biti jako loše. Takvo ponašanje dovest će nas o propasti. Ali meni nije jasno što s eto najedamput dogodi kad izađemo iz puberteta da postanemop ozbiljni i od onih propalica nastano dobre osobe? Zašto se meni to onda već lagano sada događa? Zašto ja nemogu nadmudriti svoje frendove, tinejđere (koji su ipak iz V. gimnazije, pametnjakovići) a starije društvo svoje sestre derem u pojam i usput ih zabavljam. Ali aj sam obinči tinejđer, smells liek teen spirit, valjda jedini koji nema ništa protiv pedera, crnaca, pa čak niti navijača protivničkih nogometnih ili ostalih klubova, a mrzim rasiste pedofile i ostalu gamad, uz poltiiku. Pa kakav je to moj mozak? Taj ću odgovor nadam se dati u sljedećem postu. Uglavno mda shvatite bar neku poantu ovoga poslušajte bar par ovih pjesmi (da znam poredak i sve ih napamet, da mi je mp3 tu uz mene onda bih znao od riječi do riječi što sam razmišljao, ovako je ovo sam onapola jer sam totalno skrenuo s teme):Nickelback - How you remind me, Reamonn - Supergirl, Guano apes - You can't stop me, Open your eyes ( e baš sam se sad sjetio, da ta pjesma može imati različtii poriv za različite ljude pa evo onoga o čemu sam razmišljao: Zamislite dječak, državni prvak u ribolovu pogine jer je uhvatio velikog šarana i zatrčio se preko polja tati da mu to kaže te je sa 7- metarskim štapom dotaknuo dalekovod te je na mjestu ostao mrtav od udara struje. To dijete je moglo biti svjetski prvak i biti ponos nacije, ali neki bi bili ljubomorni, prijatelji životinja bi opet bili možda protiv i tak. A nemoguće je išta postati na ovome svjetu, previše je ljudi s previše različitih mišljenja i nemoguće je sve tolerirati, a jedini načiun jest poslušati sve, uzdići svoja krila, razbiti stroj u svojoj glavi i postati ono što jesi (ovo s ribolovom je bio samo bezvezan uvod u priču), a da mediji en postoje to bi bilo lako, ovako su šanse 50:50 jer mediji su najveće sranje na svijetu, uz novac i politiku), Papa Roach - Decompression period, Broken Home, Last Resort, Lube - Mladshaja Sestrenka (my little sister) (ova pjesma govori o tome kak oej svijet zapravo zgažen i da ni jedan dobar teen spirit nemože ništa jer ljubav i ostale brije jednostavno nemaju nikavu moć (mada ja ne pucam na ljubav ali i moral i ostalo imaju nekog smisla s ljubaljvu, ili ne? Ali svejedno ako jedan mladi ipak se dovoljno bori, bit će rezultata dok god se on ne predaje) i ima ih još a njihov popis ću dat kad mi se vrati mp3 player.
Ako neko da neki glupi komentar ubit ću ga jer mi je za pisanje ovoga trebalo jebenih sat vremena :). Have nice time folks
Post je objavljen 15.09.2005. u 23:16 sati.