Kopnena obrana Visa – 1866. godine tijekom pomorske bitke kod Visa
Sukladno odredbama Bečkog kongresa iz 1814. godina otok Vis ponovno je pripao Austriji. Britanska mornarica napustila ga je prema sporazumu do 19. srpnja 1815. godine. Dakle, obranu otoka Visa sada preuzima Austrija koja je zadržala i znatno pojačala postojeće britanske utvrde, a od 1841. do 1859. izgradila je i dosta novih utvrda. Samu višku luku brani: sa zapadne strane utvrda George s 15 topova, bitnica Mamula s 6 topova, kula Robertson s jednim topom, bitnica Šuperina s 4 topa i kula Benthinks sa 7 topova; s istočne strane nalaze se utvrde bitnice Schmid na poluotoku Sućurju i ima 4 topa, kula Wellington na Jurjevu brdu imala je 2 topa i 4 mužara; u samom gradu Visu nalazi se Gospina utvrda koja ima 8 topova. Komižu brane: utvrda Magnaremi na sjevernoj strani luke s 8 topova; na brdu Perlić je 6 topova; na bilu Svetog Mihovila nalazilo se 4 topa. Utvrde i bitnica u Natpostranju sa 6 topova branile su prilaze lukama Rukavac i Ruda. Na bilu Sveti Kuzma – Sveti Andrija uređeno je obrambeno područje s položajima za 8 topova i 12 bacača raketa. Posada broji 1833 vojnika, dočasnika i časnika. (vojnici i dočasnici pretežito su Hrvati unovačeni u Austrijsku vojsku, no ima i drugih nacionalnosti, časnici su pretežito Austrijanci, no ima i nekoliko nižih časnika Hrvata) Talijanske oklopnjače napale su Komižu i Vis, a drveni brodovi područje Rukavca. Talijani su planirali desant, ali ga nikada nisu iskrcali. Uspjeli su presjeći telegrafski kabel, pomorska bitka vodila se sjeverno od viške luke, a zašto je Tegethofu trebalo tri dana ne znam pouzdano, ali on je u početku mislio da se radi o samo manjoj talijanskoj diverziji, no, kad je dobio točne obavještajne podatke i izvješća podređenih mu zapovjednika, pohitao je prema Visu sa svime što je imao tog trenutka u Puli.
Post je objavljen 15.09.2005. u 22:02 sati.