Marketing
¨¨ponekad¨¨
Stojim sagnuta među zidovima dosade.
Prljavi dreadlocksi padaju preko lica i nude mojim očima drugačiji sjaj.
Držim cigaretu među prstima i gubim se u daljinama.
Već mi su namirisali krv, već dolaze po moje misli.
Gaze ih, pljuju…
Uvrede su sada dobrodošle (sada kad nemam nikog da me utješi)
Proganjaju me njihovi stavovi. Smatraju me izdajicom života.
Leševi posuti ružama propasti…
Hrpa informacija koje ne želim primiti
Urezuje se ispod moje kože (modre od ugriza savjesti)
Iz dana u dan gledam promjene,
Nesvjesne i spontane.
Ulažu previše truda da bi shvatili jednostavnost postojanja.
(Toliko mnogo da se gube u samom smislu i ostaju na početku)
Traže sreću u moralu,
Mir u tišini.
Ponekad je lakše samo napustiti…
Ali ne uvijek.
Nestajem u vlastitom svijetu igrajući po egoističnim pravilima.
Bol me je istrgala na komadiće,
Sada mi krade
Dio po dio duše...
/dopustila sam da moja snaga počiva u njihovim očima,
moja ljepota u njihovim riječima/
Nosili su nevidljive pramenove moje kose,
Koračali su sporo...
Ali ipak su me sustigli...
...i natjerali da se borim za svijet u kojem će me kasnije pogubiti pogledima...
Post je objavljen 15.09.2005. u 19:43 sati.