Osoba koja je postala sinonim za neprocesuirane ratne zločine u Hrvatskoj Munib Suljić danas je odlukom Županijskog suda u Zagrebu osuđen na 10 godina zatvora zbog ubojstva "nepoznate osobe".
Zbog ubojstva nepoznatog muškarca zvanog Saša za kojeg je do jučerašnje izmjene optužnice bilo navedeno da se zove Aleksandar Antić, osuđeni su Munib Suljić, Igor Mikola i Siniša Rimac. Najdužu kaznu od 10 godina zbog toga je dobio Suljić koji je navodno i prvi zapucao. Rimac je osuđen na osam godina dok je Mikola kao pomagač u ubojstvu osuđen na pet godina zatvora.
Munib Suljić poznat i iz slučaja ubojstva obitelji Zec, te niza napada na novinare tokom devedesetih, i pritvaranja zbog reketarenja, do sada je samo jednom kazneno odgovarao.
Zbog napada na autora 45 lines Općinski sud u Zagrebu kaznio ga je s pet mjeseci zatvora, godinu dana uvjetno.
Suljić osuđen uvjetno na godinu dana zatvora
Suljić, inače okrivljenik u »slučaju Pakračka poljana«, drsko je prijetio novinaru »Vjesnika« Željku Peratoviću još 14. rujna 1999. godine
ZAGREB, 14. studenoga - Nepravomoćnom presudom vijeća Općinskog suda, kojim je predsjedala Lidija Vidjak, na pet mjeseci zatvora, godinu dana uvjetno, u srijedu je osuđen Munib Suljić zbog prijetnji novinaru Željku Peratoviću.
Suljić, inače okrivljenik u »slučaju Pakračka poljana« prijetio je novinaru »Vjesnika« još 14. rujna 1999. godine u Mandalićevoj ulici u Zagrebu. Tada je bivši pripadnik Merčepove jedinice, kako se kaže u tužbi, odgurnuo Peratovića, te mu zaprijetio riječima »pička ti materina, najebat ćeš, najebat ćete svi novinari«.
Suljić se tijekom postupka branio da se u vrijeme prijetnje uopće nije nalazio u [I]Mandalićevoj[/I] ulici, već da je bio u Privrednoj banci. No, njegov je alibi pobijen na posljednjoj raspravi, kada je svoj iskaz dao Berislav Štimac, djelatnik zaštitarske kuće AKD koji je 14. rujna 1999. godine vodio evidenciju ulaska i izlaska iz banke na Trgu hrvatskih velikana.
Štimac je posvjedočio da je Suljić tog dana bio u Privrednoj banci. Ali, ključna je stvar bila evidencija izlaska, po kojoj je vidljivo da se Suljić mogao nalaziti u vrijeme prijetnje u Mandalićevoj ulici.
Sutkinja Lidija Vidjak također je dosudila Suljiću plaćanje sudskih troškova u iznosu od tisuću kuna.
Bojim se da je presuda Suljiću i ekipi za Pakračku poljanu nategnuta obzirom na dokazni materijal koji policija i Državno odvjetništvo u dostatnoj mjeri nisu bili u stanju skupiti od 1992. do danas, te da će Sanaderova Vlada i ovaj slučaj prikazati kao dio Akcijskog plana, te sposobnosti hrvatskog pravosuđa da procesuira ratne zločine.