prvo isprike i zahvale svima, isprike sto bas i ne odgovaram na vase komentare a odmah i zahvale sto citate moje nebuloze i pomazete mi proci kroz neka moja krizno-glupava stanja. kratka sam sa vremenom ovih dana jer se svega nakupilo jos kad je trajalo "ratno stanje" sa onom kontrolom na poslu. ten mi se pretvorio u sliku i priliku tinejdjerice sa hormonalnim poremecajem ;)) (ubila me "zdrava" prehrana). osim susjeda idiota, moj indigo brat je krenuo u prvi osnovne. i kao svaki pravi indigo klinac on je stvorio svoju sliku i svoja pravila kako bi to trebalo ici. ne svidja mu se ideja da mora sutiti pod satom, pa se onda duri ako ga ne pita nesto prvog, pa kad ga pita nece da kaze jer je uvrijedjen i tako sto trica i sitnica. jer mali indigovci vole uciti ali ne u okvirima pravila, jer ta ista pravila kod vecine izazivaju bunt i inat. i jos najgora stvar je ta, da se ne snalazi medju agresivnom djecom, indigovci ne vole rabijatnu djecu kao ni sve ostalo sto se odnosi na agresivu, tako da se sve svodi na cendranje ovih dana. iako mu govorim da ga mlatne, da mu proseta zubalo on jednostavno nece. i nemojte me sad ribati zasto ga ucim takvim stvarima, ali ja jako dobro znam da su djeca jako okrutna i da pricom i ljubaznoscu ne mozes nista postici. nazalost, naucih to na svojoj kozi ;))
jucer sam konacno oprala tepih ali sam danas morala oprati i svekrvi. da ne pomislite da je ona zlica odmah moram napomenuti da sam se ja uljenila, pa su tepisi cekali mjesec dana da se oporavim i vratim u normalu i da ih operem, a nju ne mogu odbiti jer je zena zbilja za deset. prakticki nas hrani, sadi sve i svasta, uvijek imam svjezeg voca, povrca a povremeno ga i ona skuha za nas kad ja kazem da mi ne pada na pamet kuhati njezinom razmazenom sinu (ovo je obicno nakon svadje ;) ) . uvijek nam je moralna i financijska podrska i kad cujem kakve su inace svekrve ja bi svojoj morala u najmanju ruku podici spomenik :)
a kao secer na kraju, da ne bi cijela strka zavrsila sa osjecajem olaksanja, sinoc sam izlazila iz stana i tako sam se vratima maznula u koljeno da sam doslovce brojala zvjezdice oko glave. prvih par minuta sam bila ziher da sam slomila sve ali kasnije se ispostavilo da sam ga samo dovoljno ostetila da me drzi budnom cijelu noc i da mi ukenja i ovaj dan. jedva hodam i jedva ga micem, a bol me presjece svaki put kad i pomislim na njega ;)
a valjda je ovaj mjesec takav, vjerovatno ce mi i do kraja biti sve zlo i naopako pa sto se prije psihicki pripremim bit ce mi lakse za prezivjeti pa cu i manje kukati vama ;))
Post je objavljen 15.09.2005. u 22:06 sati.