Pišući o snovima, propustio sam jednu vrstu snova koji i jesu i nisu omiljeni...
To su oni sni u kojima se sanja neka katastrofalna katastrofa, i završavaju se buđenjem i konstatacijom - Uh, ipak je to bio samo san! Par puta sam sanjajući takve snove, još u samom snu znao da sve to sanjam, i govorio sebi - Probudi se, to je san!
Niko ne voli tako strašne snove, a istovremeno svako voli taj trenutak buđenja i olakšanja.
A ima i situacija u životu kada nikakvo štipanje i šamaranje ne pomaže. Ili nije san, ili ima još dosta do buđenja.
Post je objavljen 15.09.2005. u 10:39 sati.