danas me baš nitko ne primjećuje...imala sam nulti,dea i ja smo išle na knjižnićare(morala sam se i na to upisat,knjižničarka mi je susjedaa) onda hrvatski,stipe je završio kod pedagoginje,sram ga bilo,matku i biologoju(danas je raska super raspoložena,hvala bogu)pod velikim sam učila glazbeni i plakala za juricom(nisam niš papala),onda fizika i povijest i glazbeni,pa sam došla doma,jela i učila i zaključila da ja više nemam snage za život,neželim više živjeti bez NJEGA,nemogu,neću,neželim,nemam razlog...danas me inoako nikto ne primjećje tako da nebi nitko ni kužio da me nemaa..a ja bi bila u puno boljem stanju nego sada...samo da imam malo "jače"frendove...nikto me više nemože slušat i nitko ne kuži da ja patim...osjećam se fuj,želim da me netko zatvori u malu tamnu sobu(klaustrofobična sam) i da tamo patim...volim vas sve,pusa
p.s. neopterečujte se ako nebude više postova:-( i da,danas sam na streljani opalila svoj rekordd
Post je objavljen 14.09.2005. u 21:18 sati.