Češki skladatelj ANTONIN DVOŘAK (1841.-1904.) po uklapanju tradicije češkoga folklora bio je daleko najuspješniji i najutjecajniji među trojicom koju su, uz njega, činili Smetana i Janaček. Napisao je ukupno četiri koncerta - po jedan za glasovir i violinu, te dva za violončelo. Uz violinski koncert, daleko je najpoznatiji, te među čelističkom koncertantnom literaturom vjerojatno najpopularniji njegov Drugi koncert za violončelo i orkestar u h-molu, op. 104 iz 1895. godine. Ovaj je koncert posljednja velika skladba koju je Dvořak napisao za vrijeme boravka u Americi, a nastao je na narudžbu čelista Hanusa Wihana, Wagnerovog prijatelja, koji ga je i praizveo. Glazba koju je Dvořak skladao duboko je inventivna, puna dubokih osjećaja (posebice u posljednjem stavku kojeg je skladatelj revidirao nakon smrti supruge), i savršeno prikladan upravo za ovaj instrument, što je izravna posljedica Dvořakova iskustva kao orkestralnoga glazbenika. Skladateljevo razumijevanje orkestralne zvučnosti i distinktivnih tonskih kvaliteta violončela ovo grandiozno i emocijama nabijeno djelo čine jednim od najvećih njegovih dostignuća.
Post je objavljen 14.09.2005. u 14:44 sati.