Prvo moram reći da je bilo zabavno prevoditi prvi dio ovog poglavlja. Iz istog razloga bi mogla reći da taj dio poglavlja nije za maloljetnike, ali ako gledate 6. sezonu BtVS-a nije važno. Uostalom ono što ti je zabranjeno ćeš sigurno pročitati. Bar ja tako reagiram. Uglavnom neću vam točno reći zašto poglavlje spada pod predikat NC-17. Mala pomoć – znate što je bilo kad je Angel bio čovjek u ep. 'Angel'-a I will remmeber you. Sad sam vam sve rekla...
Nepoznati pojmovi u 16. pog. –
-Encore (izgovara se bez ' r ' ) – francuski za repete, još!, reprizu, poziv glumcima da se ponovo poklone ili još nešto izvedu; izraz potječe iz kazališta, ali u (koliko znam Američkom) engl. govornom području se koristi za bilo što što se događa po drugi put
-Kratica inc. (incorporated – udruženi) – stavlja se na kraju imena tvrtke kad ima dva ili više ravnopravnih dioničara/partnera
-«Predstava je zamka prava u koju ćeš uhvatiti savjest kralja» (The play's the thing, wherein you'll catch the conscience of the king.) – ovo sam sama prevela iz priče, nisam gledala kako su preveli u knjizi. Inače to kaže prijatelj glumac Hamletu kad ga uvjerava da će razotkriti kralja koji mu je ubio oca tako što će iscenirati događanje iz stvarnog života na pozornici.
-griffon - mitsko stvorenje, krilati lav (ponekad i sa glavom ptice)
Inače ako dosad niste shvatili sve što Buffy sanja govori doslovno ili metaforički o budućnosti koja je čeka. Ovo se poglavlje se nastavlja izravno na prošlo.
Feniks gori
(Phoneix Burning)
by Yahtzee
ŠESNAESTO POGLAVLJE - ENCORE
«Baš bismo ih trebali probuditi» inzistirala je Buffy sušeći kosu pokrovom. «Spržili smo Keana. Trideset godina glavni negativac u ovim krajevima, a Buffy&Angel inc. su ga spržili nakon tjedan dana u akciji.»
«Ti si ga spržila,» rekao je Angel kad su ušli u njegov stan. «Ja sam se uglavnom skrivao.»
«Ti si ga pronašao,» naglasila je Buffy. «I ono kad si rekao 'Ti nisi Kean'? Totalno je izgubio ugled. A kasnije je izgubio i sve ostalo, doslovno.»
Angel se nasmijao na to i ona se nasmijala s njim osjećajući se slobodnije i laganije nego što se osjećala godinama. Otkad je umrla? Ne, prije toga, shvatila je. Bože, nije se tako osjećala otkad je navršila 17.
«Markwith i društvo će biti jednako zadivljeni ujutro,» rekao je Angel. «I nije da će Kean opet stvarati probleme, pogotovo pred zoru.»
«Ooh, jedva čekam da vidim Francesinu facu kad im kažemo da smo se bacili među njih, borili se na stari, prljavi način,» Buffy je krenula da se baci na Angelov trosjed pa se naglo zaustavila. «Možda bi bilo bolje da ne kapam svetu vodu po tvom namještaju.»
Angel se namrštio. «Dobra ideja. Imam nešto što bi vjerojatno mogla nositi, bar dok se ne vratiš u svoj stan.» Otišao je u spavaću sobu.
«Odlično. Još vrećastija odjeća. Jedva čekam.» Buffy uhvatila tamno sivu tkaninu koju joj je dobacio kroz vrata. «Nalij mi malo vina dok se presvlačim, može?»
Sama u Angelovoj kupaonici, Buffy je svukla mokru odjeću, složila je na gomilu i do kraja osušila kosu pravim ručnikom. Nakon kratkog, sumnjičavog pogleda na svoje tijelo -- «Baš imam grudi,» promrmljala je i navukla njegovu majicu preko glave. Vjerojatno je bila preduga čak i za njega; njoj je padala do koljena. «Hej, imam haljinu,» rekla je.
Izašla je iz kupaonice i okrenula se oko sebe kao da je na modnoj pisti. «Versaceva proljetna linija. Što misliš?»
Angel joj se nasmiješio sa svog mjesta na trosjedu. «Tebi bolje stoji,» rekao je. Ponudio joj pehar vina.
Buffy ga je prihvatila i sjela uz njega savijajući noge pod sebe. «Trebala bih se osjećati loše zbog ovoga.»
«Loše zbog čega?»
«Što -- se osjećam ovako dobro,» rekla je. «Tako brzo nakon Noorine smrti. A još ne znamo tko ju je ubio.»
«Novi gospodar u gradu,» promrmljao je Angel.
«Izgleda,» rekla je Buffy. «Ali ako je gubitnik kao prošli neću se puno tresti od straha. Svejedno ne mogu potisnuti ovaj osjećaj. Osjećam se tako -- dobro. Kao da je ovo baš što trebam raditi, na način kako to trebam raditi. Davno sam izgubila taj osjećaj.» Popila je malo svog vina. «Mislila sam da se više nikad neću tako osjećati.»
«Znam na što misliš,» rekao je Angel. «Taj osjećaj ti polako izmiče i ne primjetiš da nestaje.» Tiše je govorio s odsutnim prizvukom. «I onda se probudiš jednog dana, izgubljen, bez nade u povratak kući.»
«Da. Baš tako,» Buffy se malo nasmješila i podigla čašu. «Za to što si mi pomogao da nađem put kući.»
«Što smo pomogli jedan drugom,» rekao je Angel i kratko kucnuo o njen pehar.
Popila je većinu vina, uživajući u slatkoj toplini koja je potekla u nju, ispunjavajući joj tijelo. Nije bila sigurna je li u pitanju vino ili način na koji ju je gledao preko ruba pehara --
Buffy je znala da mora reći nešto, bilo što da prekine tišinu. Ali nije rekla ništa, a ni Angel i tišina je ležala između njih. Sva zbunjenost, čežnja i nada su se opet vrtložile u njoj i osjetila je kako joj se puls ubrzava.
Angel ga je vjerojatno mogao čuti --
Napola se okrenuo i ona je izdahnula sa već poznatim razočaranjem. Ali Angel je samo odložio svoj pehar i opet se okrenuo prema njoj.
Položio je dlan na njeno lice, lagano prelazeći prstima preko ruba njenog obraza. Koža mu je bila hladna i glatka uz njenu. Upitno ju je pogledao.
Buffy je prekrila njegovu ruku svojom. Privukao ju je k sebi i poljubio je.
Njegove usne su ispočetka bile zatvorene uz njene; bio je ukočen, nesiguran. Buffy se dlanovima naslonila na njegova prsa i ponovo ga poljubila ovaj put nježnije. Angel se opustio pod njenim dodirima i malo otvorio usta uz njena. Njegove ruke su se ovile oko nje i privio ju je bliže. Osjećala je kako njegovo tijelo počinje preuzimati njenu toplinu, osjećala svoje srce kako kuca tako jako da mora da ga osjeća kako mu udara o prsa. - Kao da oživljava od mog dodira - pomislila je omamljeno.
Zagrlila ga je oko vrata da se može privući u njegovo krilo. Kad su im se tijela sasvim priljubila izgleda da se Angel sjetio -- svega. Točno kako je ljubiti, prelazeći joj jezikom preko usana. Kako je nagnuti unatrag, držati je baš onoliko izvan ravnoteže da se osjeća kao da lebdi. I ona se prisjetila svega -- kako on voli da mu rukama prelazi preko leđa, kako počne disati brzo i duboko kao da i njegovo tijelo treba zrak, svijetlo i vrućinu da preživi.
A sjećanje joj je govorilo i - moraš se zaustaviti.
Buffy je odgurnula tu misao i privukla ga još bliže k sebi. Angel će znati kad treba prestati. On je uvijek znao kad trebaju stati. Do tada --
Osjetila njegove prste kako prelaze njenom golom nogom, rukama koje su se zagrijale od njene kože. Buffy nije mogla prestati drhtati. Angel je odgovorio još dubljim poljupcima, još jačim nego prije. Pustio je da dodir prelazi njenim tijelom, prelazeći preko krivine bokova, donjim dijelom leđa sve dok dlanovima nije nježno uhvatio grudi. Njegov dodir je bio nježan kroz majicu, više izazivajući nego zadovoljavajući.
Angel će znati kad treba prestati --
Buffy se izvila u njegovom zagrljaju, prebacila jednu nogu na drugu stranu tako da je sjela na njega. Angel je ispustio tihi, očajnički zvuk koji je prekinula poljupcem. Uhvatila mu je lice među dlanove držeći ga na mjestu iako nije davao znaka da se želi odmaknuti. - Dvije godine - pomislila je. - Dvije godine i čini mi se kao da gladujem za njim. Kako se tek onda on osjeća? -
Angel je odgovorio prelazeći rukama uz njena leđa – ovaj put ispod majice na golu kožu; zadrhtala je i prekinula poljubac naglo dahnuvši. Protrljao je glavu uz njen obraz i pritisnuo usne na njeno grlo. Mora da je čuo šum njenog pulsa pod kožom. I onda ju je nježno poljubio u ožiljak od svog ugriza.
- Angel će stati - pomislila je. - Angel će nas zaustaviti na vrijeme --
Odmakao je glavu i povukao majicu prema gore; Buffy je gotovo automatski digla ruke da mu pomogne. Majica je pala na pod, ostavljajući je gotovo sasvim golu u njegovom krilu. Angel ju je gledao jedan dugi trenutak kao da se opija u njenom izgledu. Buffy je naglo postala svijesna koliko je prošlo otkad mu je dopustila da je vidi bez grudnjaka i osjetila kako se rumeni iako nije znala je li od neugode ili uzbuđenja. - Bože - pomislila je. - Kako me gleda -
Ponovo ga je poljubila nagnuvši glavu naprijed tako da je može dodirivati u razmaku između njihovih tijela. Nakon nekoliko gladnih poljubaca, nagnuo ju je unatrag prelazeći usnama niz njeno grlo dok nije došao do njenih grudi. Buffy je izvila leđa pustivši da joj glava padne unatrag i kosa iza nje da ne smeta ustima na njenoj koži.
- Angel će nas zaustaviti, on nas uvijek zaustavi, ne želim da stane, ali prestati će i bit ćemo na sigurnom, ali ne želim da ---
U tom trenutku se Angel odvojio od nje; glasno je disao i gledao je u oči kao da traži riječi. Buffy nije znala da li da osjeća gubitak ili olakšanje –
Onda ju je privukao k sebi i ustao. Buffy ga je gotovo refleksno uhvatila nogama oko struka. Tako ju je nakratko držao nježno je poljubivši u čelo pa je odnio u spavaću sobu.
Angelova spavaća soba je bila ugodno ispunjena stvarima kao i ostatak stana, bar koliko je Buffy mogla vidjeti u tami. Slabo svijetlo iz dnevnog boravka se odbijalo na mačevima na zidu, svjećnacima na policama. Imao je veliki, drveni krevet koji je tiho zaškripao kad ju je položio na madrac.
- Zna kad treba prestati. Zna da moramo prestati. Zar ne zna? Zar je zaboravio? Zar je prošlo toliko vremena da je zaboravio? Nije mogao to zaboraviti, nikad --
Angel je prelazio rukama niz njeno tijelo; čak i najlaganiji dodir po njenom stomaku joj je bio tako ugodan. Uvukao vrhove prstiju pod rub njenih gaćica i namjerno ih polako povukao niz njene noge, preko stopala, ispustio ih na pod.
Buffy je ležala gola, željna i uplašena u isto vrijeme i nije znala od čega drhti kad se Angel spustio na nju. Jedina preostala prepreka među njima je bila njegova odjeća i kad je skine nije znala koliko dugo će se moći kontrolirati. Gotovo se nije sjećala kakav je osjećaj kad su im tijela tako blizu, ali oh, Bože, htjela se prisjetiti.
Angel ju je strastveno poljubio i osjećala je kako je obuzima topla omamljenost --
Buffy je odmakla usta. «Angele -- »
«Mmm?» Poljubio ju je ispod uha.
Ubijalo ju je što to govori, što će ugasiti meki sjaj u njegovim očima, ali morala je. «Angele, ne smijemo.»
«Ne, ne smijemo,» promrmljao je. Poljubio ju je ispod brade, nježnu kožu među grudima, nastavljajući put ustima niz njen glatki trbuh, spustivši se na koljena ispod podnožja kreveta. «Ali ti smiješ.»
__________________________________________________________________________________________________
«Obično sam iz principa protiv pratećih bendova,» rekla je Buffy. «Ali ovi su zakon.»
Angel ju je čvršće zagrlio dok su se njihali na plesnom podiju Bronza. «Meni dobro zvuče. Naravno, ja nisam ni primjetio da je počela svirati druga grupa.»
Buffy mu se nježno nasmiješila. «Zar si toliko izvan glazbenih događanja da ne znaš za Lennya Kravitza?»
«Je li ti to prijatelj iz škole?»
Buffy se nasmijala i ponovo se naslonila na njega. «To bi bilo prečudno čak i za Sunnydale.» Malo je promatrala bend pa se namrštila. «Nisam znala da Sumiko zna svirati gitaru.»
«Mislim da ju je Oz naučio.»
«Svejedno, bilo je i vrijeme da se pojaviš,» rekla je Buffy. «Tražila sam te cijelu viječnost.»
«Nisi tražila mene,» odgovorio je Angel. «Tražila si izlaz.»
Buffy je odmahnula glavom kad je pjesma završila i publika je počela pljeskati. «Ne bih otišla bez tebe.»
«Možda ćeš morati,» rekao je Angel. «Mislim da je izlaz možda iza pozornice.»
Publika je i dalje pljeskala. Sumiko i band su se ponovo poklonili.
Buffy se malo približila pozornici; stvarno, iza pozornice je vidjela blagi crveni sjaj znaka za izlaz. «Hajde,» povukla je Angela za ruku. «Idemo.»
«Ne mogu,» rekao je Angel iza nje. «Vani je sunčano.»
«Onda ćemo čekati noć -- »
«Ne,» rekao je Angel puštajući njenu ruku. «Trebala bi ići. Želim da budeš na sigurnom.»
«Jesam na sigurnom,» uvjeravala je Buffy. «Na sigurnom sam s tobom -- »
Okrenula se, ali Angel je nestao u gomili koja je i dalje odobravajući vikala za Sumikin bend. Iznervirano je krenula prema pozornici – sigurno može doći do izlaza ako ide uz rubove --
Kad je stupila na pozornicu, reflektor ju je iznenada osvijetlio. Zatreptala je na jakom svijetlu i gomila je ponovo počela vikati, ponavljajući. «Solo! Solo! Solo!»
«Oh, kvragu, ne» Buffy je promrmljala. Sumiko je pokazala na mikrofon. «Št -- zar moram pjevati?»
«Zar misliš da je melodija važna?» rekao je Kean. Lagano je udario palicama o činele; čula je tiho, metalno mrmorenje čak i kroz galamu publike. «Svaka će pjesma biti dobra.»
«Ne,» Buffy je inzistirala. «To nije u redu. Trebam pravu pjesmu. Osim toga, ne znam pjevati.» Nagnula se iznad bubnjeva i prošaptala mu. «Jedini put kad sam nastupala na školskoj predstavi? Samo sam glumila u prizoru iz drame.»
«Tako treba,» rekao je Kean sa entuzijazmom. «Predstava je zamka prava u koju ćeš uhvatiti savjest kralja.»
«Je li to iz Oluje?»
Kean je skočio prema njoj –
Buffy je naglo dahnula probudivši se, pa polako izdahnula da se smiri. Okrenula je glavu na stranu. Angel je na stomaku ležao do nje još u dubokom snu. Okrenula se na bok da mu vidi lice.
- Smireno - zaključila je. - Izgleda smireno. - I uz zbunjenost, preplavljenost i uzbuđenost koju je još osjećala, Buffy je shvatila da se i ona osjeća smireno. Angel je oduvijek tako djelovao na nju. Bez obzira na bizarnost koja je okruživala njihovu vezu, kad je mogla biti s njim, samo biti – bez demona s kojima su se trebali boriti, bez neodobravanja koje su morali podnositi – uvijek ju je ispunjavao osjećajem mira.
- Kao da se nalazim točno gdje bih trebala biti. – pomislila je Buffy. – Kao da radim upravo ono što bih trebala raditi. -
Bolje se omotala pokrivačima; temperatura Angelove sobe nije bila prikladna za golo ljudsko biće. Zbog njenog pokreta deka je skliznula s njegovih leđa. Buffy se nagnula bliže da bolje vidi; oduvijek je voljela Angelova leđa. Tijekom noći mu je uspjela skinuti majicu, ali to je bilo sve što joj je dozvolio.
Dok je žmirila u tami, primjetila je odsutnost Angelove tetovaže. - Čekaj malo. - pomislila je. - Nije nestala. Samo je -- izbljedjela. - Nekad tamne linije grifona sada su bile tek najbljeđi tragovi na blijedoj koži. - Bar ne izblijedi sve - pomislila je, nagnula se i poljubila mjesto gdje je nekad bila tetovaža.
Angel je polako otvorio oči i pospano se nasmiješio prema njoj. Prebacio je jednu ruku preko nje i privukao je k sebi. «Toplo,» promrmljao je.
«Mmm-hmm,» složila se Buffy. Angelovo tijelo je trenutačno bilo hladno, ali znala je da će uskoro uhvatiti njenu toplinu bolje nego bilo koja deka. Poljubila ga je u prsa i naslonila obraz na njega.
Baš kad je mislila da se opet zaspati, Angel je prošaptao, «Kako si?»
«Treperim sve do nožnih prstiju,» rekla je. «Udobno. Divno. A ti?»
«Isto.»
«Ne,» rekla je tiho. «Nije isto.» Malo se odvojila od njega da ga može pogledati u oči. «Angele -- zar nisi -- znaš -- frustriran?»
«Samo koliko trebam biti,» rekao je. «Uglavnom sam sretan što sam ti tako blizu.»
Buffy se nasmješila i rukom mu dotakla lice. «Nisam ti uspjela reći jučer, ali volim te.»
Angel ju je poljubio u dlan. «I ja tebe volim.»
«Ponovo me voliš?» rekla je Buffy samo napola u šali. «Ili me i dalje voliš?»
«Oboje,» odgovorio je privlačeći je natrag k sebi u poljubac.
Nakon nekoliko dugih trenutaka, Buffy se povukla. «Trebam zrak -- »
«Stalno zaboravljam,» rekao je Angel, gladeći je po kosi. «Dopuštam si da zaboravim koliko si živa.»
Buffy se nasmijala. «Što bi to trebalo značiti?»
«Sve,» rekao je Angel. Postao je ozbiljan kad ju je pogledao u oči. «Buffy, ja -- mrzio sam ljude vrlo dugo. Prije nego sam dobio dušu i poslije -- u ljudima sam vidio samo glupost, taštinu, egoizam. Ali sve to se promijenilo kad sam te upoznao i vidio dobrotu u tvojoj srži.» Ponovo joj se nasmješio. «Vjerovao sam u tebe jer ništa drugo nije bilo ni moguće. I kad sam vjerovao u tebe, počeo sam vidjeti dobrotu i u drugim ljudima. To sam izgubio. To si mi vratila.»
Buffy mu je prešla rukom preko obraza. «Nisam shvaćala,» rekla je tiho. «Nisam to onda shvatila.»
«I onda je bilo istina,» rekao je. «Ali mislio sam na ovdje, sada. Od pošasti, otkad se Vijeće promjenilo - povlačim se. Dopuštam sebi da ne marim.»
«Angele, Čuvari su te isključili,» rekla je Buffy. «Vidim to svaki dan. Ne krivim te što te nije briga za njih.»
«Imaš pravo u tome. Ali stvar je i u tome da sam odavno prestao mariti. I zapravo ne govorim o Čuvarima. Mislim na one ljude vani koji pokušavaju preživjeti u ovom gradu. Borio sam se za njih dok god mi je to Vijeće dopuštalo, ali mi je sve manje značilo.»
«Zašto?» rekla je Buffy proučavajući njegov izraz. Mirno je sreo njen pogled.
«Tako je bilo lakše,» jednostavno je odgovorio. «Što se događalo - manje je boljelo ako me nije bilo briga. Ali ti si me natjerala da ponovo marim. Znao sam da se ne mogu zaljubiti u tebe bez da se opet ne zaljubim u sve. Ljude. Život. Ovu borbu. Htio sam se isključiti iz svega,» rekao sa kratkim, tužnim smijehom. «Dovoljno sam te zaboravio da mislim da je to moguće uz tebe.»
Buffy je nakrivila usne u polusmiješku. «Drago mi je što sam ti osvježila pamćenje. Onda ovako će biti? Ovako ćemo biti zajedno?»
Ponovo je bio ozbiljan. «Ako to zaista želiš. Ali znaš da se ključan problem nije promjenio -- »
«Da nisi počeo,» prekinula ga je. «Ako počneš sa Buffy-treba-normalan-život monologom, o rascvjetanom vrtu, psu i dvoje djece, kunem se Bogom da ću ti zabiti kolac u prsa. Ovo stoljeće je totalna suprotnost 'normalnog života'. Tako to više nije važno.»
«Možda će biti jednog dana,» rekao je Angel. «Kad se navikneš na ovaj život.»
«Ja sam Ubojica koja je već umrla dva puta,» rekla je Buffy. «Ne bih puno ulagala u 'jednog dana'.»
Angel ju je čvrsto zagrlio. «Onda će biti ovako. Više-manje,» rekao je nakon nekoliko trenutaka.
«Što je manje?»
Angel se prevrnuo na leđa povlačeći je na sebe. Prešao je jednim prstom uz rub njenog lica. «Buffy, noćas je bilo nevjerojatno. Želim da imamo još mnogo noći poput ove. Ali -- ne možemo -- » Njegov izraz je postao odsutan i naglo je izgledao napeto. «Sada je moja snaga volje jača nego kad sam bio mlađi. Ali ako budeš u mom krevetu svaku noć -- »
«Razumijem,» rekla je Buffy, «Posebne prigode, rođendani, naša godišnjica. Hej, nikad mi nisi rekao kad ti je rođendan.»
«Smiješiš se. Ne smeta ti?»
«Smeta mi. Ali najozbiljnije; razumijem. I mene frustrira – što te ne smijem dodirivati ili ti omogućiti da se osjećaš jednako dobro kao i ja. Mislim, nemoj me krivo shvatiti. Nisam toliko frustrirana da ne želim da radiš ovo još mnogo, mnogo puta. Sretna sam sa bilo čim što možemo imati.»
«Stvarno?» Izgledao je tako iznenađeno, tako zahvalno da se Buffy morala nasmijati.
«Možemo mi to izdržati. Uostalom, zato nam je Bog dao ruke, zar ne?»
«Buffy!» Angelov iznenađeni smijeh ju je zagrijao i ponovo se priljubila uz njega.
«Dobro, vjerojatno nam Bog nije zato dao ruke, ali neću Mu reći ako ti nećeš.»
«30. lipnja,» rekao je Angel prelazeći prstima preko njenih leđa.
«Što? Ah, tvoj rođendan,» Buffy je promrmljala. Malo se nasmijala. «Ok, to je za dva mjeseca. Računaju li se srijede u posebne prigode?»
Angel se nasmiješio i privukao je u poljubac. Onda još jedan i još jedan --
Telefon je zazvonio, tako blizu da se Buffy doslovno trgla. Angel je uzdahnuo, okrenuo se na bok i digao slušalicu. «Halo?»
Buffy je gledala kako mu se izraz mjenja iz blage sreće u oporu ukočenost. «Da, tako je. Je li to problem?» Stanka. «Kad to želite obaviti? Za Boga miloga, Ishak je star čovjek. Treba svoj odmor -- »
«Dobro, onda. U redu.» Još jedna stanka. Angel je pogledao prema njoj pa tiše nastavio. «Buffy je ovdje sa mnom.»
Ovaj put vrlo duga stanka. «Možete ju sami pitati,» rekao je Angel. «Molim? Dobro, doći ćemo.» Sa treskom je poklopio slušalicu.
«Onda, hoćemo li se tajno sastajati?» rekla je Buffy.
*****
Post je objavljen 14.09.2005. u 13:15 sati.