Dakle, dođe i prođe knjižno čitanje na otvorenom. Nastupili su Mima Simić, glavom i gitarom, njezin mali brat, milovidni Roman Simić (Roman se ošišao, ali je i dalje lijep), Zoran Lazić , te Krešimir Pintarić sa svojim klasičnim slavonskim humorom i muževnom neobrijanošću. A Tomislav Zajec, koji bi pomnom izbrijanošću svoje lubanje bio savršena protuteža rečenom Pintariću, publici koja je na čitanje došla u više nego vrlo pristojnom broju nije se ukazao.
Žao mi je zbog Tome, on je fin momak i imao sam namjeru do sita se s njim napričati, razmijeniti informacije tko je, što, kako i gdje ovoga ljeta, te obaviti ostale prijateljskosti i homoseksualizme.
Napisah uglavnom sve dobro što se o priredbi može napisati. Zbog nastupa benda, dobrozvučećeg, u kojem svira Goran, konobar iz Bookse, razglas je postavljen tako da se mladi i mlađe sredovječni spisatelji, te premlada&ljupka spisateljica Simić, nisu čuli ni na tri metra od kauča na kojem su sjedili, a kad bi se i začuli, zvuk je zbog jeke bio dvostruk, trostruk ili jošvišestruk.
Sjedio sam s kolegom piscem i njegovom dragom i uglavnom se dosađivasmo. Neko vrijeme osjećao sam napast da upaljenom cigaretom bušim luftiće sretnika koji su se u njih uvalili ne pitajući me jesam li umorniji od njih. A bio sam, vjerujte.
Tri psića svojom su razdraganom trkom, lajanjem i stresanjem vode s krzna na posjetitelje priredbe unijeli živost u živu riječ koja je, umjesto ka ušima i srcima slušatelja, u kaotičnom kovitlacima stremila nebu. Glazbene točke čule su se malo bolje, a osobito mi se svidjela nježna balada «Homoseksualci» (M. Simić-R. Simić-J.Fiamengo).
Ovo je primjer događaja koji ljude odbija od književnosti. Izbor gostiju bio je dobar, sve su to ljudi koji se znaju našaliti i unijeti malo živosti i šarma u nešto tako grozno, dosadno i nerazumljivo kao što je književnost. Zato, Mika, iako si mi rođaka, pazi što radiš drugi put! Čitajte te pisce (i spisateljicu Simić), oni nizašto nisu krivi.
Raspjevanost kojom je događaj priveden kraju popravila je konačni utisak. Tada je nastupio već spomenuti bend, ali bio sam preumoran za bilo kakvu ocjenu osim već spomenute – dečki zvuče dobro i uigrano. Popih tri piva, a došao sam s namjerom ne popiti nijedno, te sam se uputio kući vođen posljednjim ostacima razuma. Kad stigoh, začudi me snaga mlaza, te dužina mokrenja. Bubrege valja čuvati!
Post je objavljen 13.09.2005. u 22:13 sati.