Rukama prelazim po tankom metalu ne znajući da može biti koban za moj život…
Koga briga??
Kasno je,prekasno…
Već sam osjetila udar samoće (čak i u toj gužvi)
Uvijek je prisutan…
Ostavlja vlažni trag kriminala na mojim usnama.
Ostajem u tami,
U dimu čekam njegov povratak.
Vrh nosa proparao je oblake.
Nezadovoljstvo nas je ubilo…
Razbio je moje iluzije
I poklonio mi surovu stvarnost
Pretvorenu u prazni sjaj njegovih očiju…
Napila sam se njegove paranoje
I uronila u duboko more njegovih riječi.
Kasno je,prekasno…
Osjetila sam…
Hvatam samoću,
Ubjam je...
...možda...
Post je objavljen 13.09.2005. u 21:40 sati.