Pisma ,telefonski pozivi,razgovori prenose me u džunglu
u kojoj ljudi
jedini druge ponizuju ,muče,
dovode do očaja.
Ovdije trijmufiraju nečoviječni čovijekovi instinkti:
pohlepa,sebičnost,zlouporadu vlasti,
nagonsko ponašanje, licimjejre, nasilje.
Kad zatim nemoćan sjedim uz žrtve,
koje su na kraju svojih snaga
i hoće dokrajačiti svoj život,najradije bih kriknuo u tu
džunglu:
LJUDI NATRAG!
NATRAG U JEDNOSTAVAN ŽIVOT,
K JEDNOSTAVNIM STVARIMA ŽIVOTA!