OVDJE
razgovaramo
puno pričam, kažeš
i ne slušam
kao neki stari ljudi koji govore
objašnjavaju
i kada pomisliš da nikada neće stati
stanu i krenu prema vratima
izađu i zvuk brave spoji se
sa zvukom moje vilice
koja se zatvara gutajući odgovor
ali ne govoriš mi to sigurno
jer ja nisam takav
ja sam uvijek ovdje
kad mi pričaš nešto
o nekome tko je nekoga
negdje nekome
ja odlutam
ali uvijek sam ovdje
završiš, a ja ne znam što si rekla
ne znam ni gdje sam bio
nisam daleko, znam, tu sam negdje
naljutiš se
a ja sam uvijek ovdje
uvijek
samo sam malo rastresen
i nije mi jasno kako ti, kad god te iskušavam
moju zadnju rečenicu ponoviš
bolje od mene
a kada bih brojao
koliko sam puta bio
s tobom kada sam bio drugdje
dok mi je govorio netko drugi
odletio bih kako bih ti bio blizu
nemoguće je da me ne osjetiš
kad sam s tobom
a to je najveći dio vremena
dođem
kada mi je osobito lijepo ili
osobito gadno
ili dođem tek tako
neću ti to reći kada se ljutiš
da ne ispadne kao isprika
ali to ti moram reći
da ti ne vjerujem da me nisi svjesna
kada dođem
da je nemoguće da me ne osjetiš kad sam uz tebe
nemoguće
Post je objavljen 13.09.2005. u 14:48 sati.