Marketing
ŽIVIO STO GODINA, JA TI DOŠO NA SAHRANU!
evo, u subotu je moj prijatelj slavio rođendan. njega smo upoznali ja i moji seljački prijatelji dok smo bili u gradu pa nismo znali što da mu kupimo. htijeli smo nešto korisno što ćemu ostat za cijeli život....
puno smo razmišljali o tome što treba pravi građanin a da je korisno.
motike, grablje, i slične stvari smo odmah isključili. isto tako letve, vreće ugljena ili drva za ogrijev nemaju nikakvog smisla, kad lik ima centralno.
i tako smo se mučili i mučili... razmišljali... dok konačno ja nisam pronašao riješenje.
svi (moja dva prijatelja) su se naravno složili samnom...
ehh... kako se samo ranije nismo sjetili:
ufff, jedva smo je dopeljali pješke 14 kilometara. mislim da će mu u svakom slučaju dobro doć. čak smo se i svi potpisali na nju. naravno da je boca bila puna.
jedini mi je bed bio jer sam zvao i dedu (uvijek voli doć kad se pije i cuga) a tamo je bilo cura... čak je bio i nestašan sa jednom, ali nakon par šamara nastavio je grlit svoju bocu. dobro... barem nije išao s nama svima kasnije u grad.
OPROSTI MI DEDA...:(
Post je objavljen 13.09.2005. u 13:20 sati.