Ove dane stara ladonja širi svoj puni sjaj zelenila....U dvorištu preumiljati sivko i još nekoliko ostalih mačaka izležava se na posljednjim sunčevim zrakama....
Novine su tu...šlag na jutarnje buđenje...
Čitam,gledam čak i u čudu slušam o tome kako se nitko više ni neiznenađuje lažima,
kako se više nitko ni ne obazire varanjima,kao da se tamna zavjesa svima uvukla i svi samo čekaju kraj.Čekaju ne misleći o problemima,čekaju sa bocama u rukama.
Svijet čeka....ali šta....rat,bolest,prirodnu (bolje rečeno ne više tako prirodnu) katastrofu....
Tko više uopče pomisli promjeniti nešto,učiniti nešto....
A kako je početak kraja uopče počeo...neznam...mržnjom pa ratom...crnim pa bijelim...
A u ratu nema pobjednika...rat je nastavljajući....on održava neznanje živim,on drži strukturu hijearhijsku na mjestu več stolječima,možda i više.....
Igranje osječajima,igranje svijetom od ispraznih sijena na vrhu stabla...
Vidjeti nekog kako pluta više ne izaziva zgražanje,vidjeti nekog kako si ruši život skačući sa zgrade više nije vrijedno ni zastajkivanja...kao da svi pokušavaju uživati u posljednjim trenutcima...
Posljednja večera? ....umjetna panika....
Djevojke jure za motorima,"dječaci".....puše,piju.....glume.....Ostali su opsjednuti plačom i ne misli im se o "temama na koje nemogu utjecati".....starija mudrost trune po sudovima i domovima....
Resursi se troše,pandemije kucaju na vrata,ratna mržnja stihovno se širi svijetom,osveta u
zraku....u mislima bazeni i zgodne žene,motori i zabava....
Pa kad nitko ne misli i "grmlje" može vladati.....
A kada prođe zabava,dođu posljedice..depresije...opči osječaj gluposti...i onda najbolje
ubiti taj osječaj ponovnim gutljajima i gutanjima....
...kakva če biti 2050. ....gdje če biti stara ladonja....i mali sivko...
dali če i dalje mirisati plavo jutro....
neče..kakvo če biti možda još uvijek ovisi o nama...ne vama..ne njima...nego nama...
Ali koga zanima pjev ptica,tko još čuje zavijanje vučje na mjsečini,tko se sjeti oslušnuti zov vila
ili zapaliti svijeću za one kojih nema...
Brzo če vikend,to je jedino u mislima....i onda ponedeljak pa opet čekanje petka...
i tako ko zmija koja grize sama sebi rep....
tic-tac....tic-tac
U biti teče i teče jedan slap,ali presušio je vodopad.....
tic-tac...tic-tac....
Tehnologija ova bijela,zapadna je zapravo odlična...ali zaboravili smo.....da je jednokratna
a kartu za drugu predstavu nismo kupili...
Ipak kažu da je posljednji čin najzanimljiviji...pa udobno se smjestimo onda...
tic-tac....tic-tac
Post je objavljen 13.09.2005. u 11:16 sati.