Di smo ono stali?!
18.07.2005. rano jutro oko 10 h pozdravio sam se sa fra Mirom i zaprašio za Keniju. Od Mbarare do Nairobija ima nešto više od 900 km i ja sam potrošio tri dana jer se nisam htio forsirati. Na nekim dijelovima nema asfalta a na nekim djelovima je asfalt, malo je reći, očajan pa se nisam tako htio patiti nego sam tri dana vozio do Nairobija. Ono što se kaže, požuri polako. A plus toga nije mi nigdje priša. Put je prošao neloše osim što su me opet zajebavali na granici Ugande kad sam izlazio, zbog mog karneta u kojem nema pola afričkih država skoro, možda i više. Inače opet sam stao popiti piće na ekvatoru u Ugandi i dok sam pio piće priđe mi tip i pita me na hrvatskom odakle putujem itd. Zamislite, tip je rođen u Švedskoj kao i ja s tim da on i dan danas živi u Švedskoj a vozi turistički autobus za jednu švedsku firmu po africi. Mogu reci da mi je taj "zemljak" dobro došao jer smo se sreli opet u Upper Hill Campsite u Nairobiju i on mi je zamjenio dolare.
Uvalili su mi u Ruandi stare dolare u banci a sranje je u tome šta skoro svugdje u africi i u skoro svim bankama u africi (barem u ovom dijelu gdje sam se nalazio zadnjih 7-8 mjeseci) neće da primaju stare dolare. Najstarije šta će primiti to je čini mi se dolari proizvedeni 2001. godine a imao sam doživljaj na Ruandskoj granici kad mi nisu htjeli primiti ispod 2003. godine proizvodnje. Zato svi vi koji mislite ići u afriku obavezno ponesite najsvježije dolare (sa pazara, zelene pijace, ha, ha). Tako je meni moj zemljak koji se zove Edvard, kao i moj brat, zamjenio moje stare dolare i dao mi nove novento, pošto njemu to nije problem plasirati u Švedskoj gdje, kao u svim normalnim državama, nitko ne gleda kad je novčanica proizvedena. Kad sam stigao u Nairobi odlučio sam ostati nekih desetak dana i u tih desetak dana posjetiti Masai Mara nacionalni park u Keniji i izvaditi vizu za Tanzaniju. Zanimljivo, čim sam došao ponovo u Upper Hill Campsite gazda me se momentalno sjetio i odmah mi rekao kako su prije par mjeseci bili neki hrvati u kampu i da im je puštao hrvatsku muziku koju sam mu ja bio snimio kad sam bio u ovom kampu prvi put prošle godine u studenome. Treba reći da u kafiću od kampa još stoji na zidu mala hrvatska zastava koju sam mu ja također poklonio.
Evo kako je prošlo tih mojih desetak dana u Keniji. 20.07.2005 oko 15 h stigao sam u Nairobi i smjestio se opet u Upper Hill Campsite. Ono što je zanimljivo za taj dan je to što sam ja uplovio u kamp pola sata prije nego su počele demonstracije u Nairobiju koje su se održavale oko 1-2 km od Upper Hill Campsite u centru Nairobija. Naime zbog prevelike demokracije i doslovce nikakve korupcije u Keniji, ha, nezadovoljno stanovništvo organiziralo je demonstracije i tražilo promjene u vlasti i ustavu. Vlast je na te demonstracije odgovorila na najdemokratskiji mogući način. Izvela je policiju i konjanike na ulicu i lipo počela sa pendrekanjem tako da je nekim demonstrantima prisilo demonstriranje. Cijeli taj kulturni događaj prenosila je televizija pa sam ja lipo u kampu u kafiću uz pivo gledao taj dugometražni igrani film i sve to komentirao sa gazdom kampa i još nekima koji su sjedili za istim stolom za kojim sam i ja sjedio.
U kampu sam upoznao dva bajkera. Jedan je nijemac, zove se Chris i već je pet godina na putu sa motorom. Inače taj nijemac obožava putovati po pustinji i mogu reći da mi je dao dosta korisnih informacija u slučaju da meni padne na pamet otići se vozati po Sahari iako koliko sebe poznajem ja baš ne obožavam loše puteve. Vozim lošim cestama jedino kad nemam izbora. Drugi bajker je englez i odaziva se na ime Simon. Njih dvojica ne putuju zajedno nego su se sreli u Chrisa u kampu pa su došli u Upper Hill na večeru tako sam ih i ja sreo pošto su vidili moj motor. Inače svatko živ tko putuje po africi sa motorom mora znati za Chrisa što radi kao glavni serviser u BMW servisu u Nairobiju. Naime Chris (ovaj drugi) je takodjer nijemac i jedini servis na području istočne afrike gdje možete servisirati i popravljati sve motore zapadne proizvodnje i japanske je upravo Chrisova garaža u njegovoj kući u Nairobiju.
(nastavak u idućem broju)
Post je objavljen 13.09.2005. u 11:21 sati.