Vjerujem da su svi koji me čitaju zamijetili ovo «1309» u mom nadimku.Nije slučajno.To je naša brojka.Datum uzet,onako,više iz formalnosti,potrebe,da bi svakog trenutka točno u sat znali reći koliko samo zajedno.Ali odavno to nije formalnost.Zapravo,nikad nije ni bila.A vrijeme,vrijeme je tako relativna i labilna stvar,tako krhka.I doista-često osjetim kako se znamo baš cijeli život, a onda odjednom svo vrijeme s njim postane tek par trenutaka.Ali itekako bitnih i vrijednih.I Malenoj i njenom Malenom.Ne poznajem ga cijeli život.Tek malo više od šestine.Virtualno+ono pravo poznanstvo,uživo-nedavno je ušlo u 40.mjesec.Dakle,oko 3 godine i nešto sitno.
A to je tek početak.
Naš početak.
A ove danas točno dvije godine tu su da nas podsjete koliko smo trud uložili i kako se nismo dali ni onda kad su svi mislili da nećemo uspjeti.
A poruka i pouka svima koji još uvijek ne vjeruju u postojanje prave ljubavi na daljinu i povode se za onom «daleko od očiju,daleko od srca"…
Pa..
Mislim da je jasno vidljiva