KAD JE DROGA BILA STIL ŽIVOTA, A NE UTAPANJE DOSADE…
Evo upravo završih razgovor sa jednom bitnom osobom u mom životu, neću je sad imenovat, ali amo je nazvat Ona. Ona, legenda, faca, kraljica, sexanka, uzmite koji god zakon (u daljnjem tekstu: zejkn) pridjev koji hoćete, i ja smo pričale na telefon, jer se dugo nismo čule, a još duže nismo vidile. I tako mi malo o uobičajenim temama da bi na kraju ja skrenila priču na drogu.
---
Dakle, to je bilo krajem osamdesetih. Cura se zvala Dora i bila je reinkarnacija Janis Joplin. Evo kako je izgledala: duga, kuštrava kosa koja je činila oblak oko nje, zvone koje su imale obujam od 40 centimetara pri dnu, pokidane starke, romantičarske bijele košulje i haljine na cvjetiće, marame veselih boja u toj nepreglednoj kosi, a lice slatko i vječno upušeno.
Hippyji krajem osamdesetih odi u Splitu su bili po Peristilu, u SDP-a i FM-a (huge zgrade u kojima su se održavali koncerti), a ta dica koja su bili hippyji i slušali Doorse, Zeppeline, Deep Purple, Janis, Hendrixa itd. su bili sjebane osobe. Neću sad izvlačit primjere, nego ću pričat Dorinu priču.
Dora je od kraja osnovne maltene živjela na ulici. Roditelji se nisu brinuli za nju pa je ona odlučila ići linijom manjeg otpora, i odlučila je umrijeti mlada i biti lijep leš. Tada nije bilo kokaina, ekstaze i sintetičkih droga, tad je bila trava, hašiš i prirodne droge koje bi izazivale halucinacije i potpirivale ti maštu dok slušaš Morrisona kako viče da bi jeba svoju mater. Skoro si suosjećao sa Dorom, skurcanom curom koju mama i tata nisu voljeli, pa se okrenila takvom životu. Skoro si je i volio zbog toga. Ali, Dora se nije drogirala iz dosade, kao što se to danas radi. Dori je to bio stil života: navući svoje zvonaste hlače, haljinu na plavo-žute cvjetiće, maramu u kosu i malu pletenicu, slušat na tulumu mjuzu i upušit se k'o deva, imat halucinacije… To je bio stil života. Dora je to tako odabrala, da se osjeća kao jedno sa svojim glazbenim idolima, malo zaboravi na činjenicu šta je ne vole i šta je sama.
Za nju se znalo da će umrijeti rano, totalno high… I svi koji su se družili sa njom, nisu je kritizirali, jer su znali da je to takav lifestyle… tako se tada živjelo. Droga, seks i rock'n'roll.
I Dora je tako živjela. I svi koji su isto tako živjeli, pomrli su prije ili poslije. Ali bolje da su mrtvi, nego da su živjeli kao čistunci i patili.
Doru su našli u zahodu njene srednje škole, umrla je od predoziranja u sedamnaestoj godini. Amo reći da je bila na početku života i da ga je odmah svjesno završila.
A njenim prijateljima je bilo drago što je Dora odabrala sama taj život, i nije otkinula komadić takvog stila življenja i primijenila ga na sebi, nego je živjela to u potpunosti do kraja. Živjela, i iživjela.
Danas znam jednu curu koja ima sve na pladnju. Zato šta ima sve na pladnju, dosadno joj je pa želi drogu. Zato jer joj je dosadno. Nitko nikad neće moći ući u njenu glavu, shvatit šta je motivira da se drogira ako to nije čista dosada i čista glupost, osim njenih ''prijatelja'' koji se drogiraju s njom. Jer nju nitko ne tuče kao što su tukli Doru, nitko je ne siluje kao Doru, nitko je ne mrzi kao što su znali mrzit Doru, skroz joj je super u životu i drogira se samo zbog dosade.
E to nije cool način za umrit, ženo.
Za Doru su znali da je mrtva jer je tila umrit upušena.
Za nju će znat da je mrtva jer joj je bilo dosadno u životu.
Obje ove priče su istinite s tim da je ime izmijenjeno.
Ne želin zvučat kao neka čistunka, al sintetičke droge nemojte probavat. To je smrt za mozak i samo glupi misle da se ne mogu navuć na to. Na sintetičke droge se hiperlako navuče, i razlika je između dima na tulumu, i x-a na tulumu.
Razlika je šta ti x ostavi rupu u mozgu i promijeni razmišljanja, a dim ti ostavi spoznaje o svom mozgu i o svojim razmišljanjima.
Toliko od mene.
Ljudi, čuvajte se, znajte da sve u životu vridi probat osim droga, kao što san više puta naglasila u ovom postu.