Evo i mene. Bio je red da se i mi malo odmorimo, a sad je godišnji gotov i evo nas natrag u začaranom krugu zvanom red, rad i disciplina.
Bili smo na Rodosu i bilo nam je super. Odmorili smo se, puno se kupali i jako malo sunčali (zato izgledamo kao da smo ljeto proveli na Islandu), fino papali, odlično se provodili i skoro svakodnevno razgledavali zanimljiva mjesta, o čemu ćete moći čitati idućih dana. Nasljednica je došla na svoje: čini se da je rođena za more i ljeto. Neustrašivo je trčala u vodu, bilo bazensku, bilo morsku, bez imalo obaziranja na dubinu ili udaljenost od dragih joj roditelja, sagradila nekoliko plaža-pijesak-građevina koje će Povijest zasluženo uvrstiti u remek-djela grčke arhitekture, postala avionska rutinerka i sa svojih šesnaest i pol mjeseci posjetila svoju jubilarnu desetu državu, pa smo ju proglasili mini-globetrottericom.
Hotel nam je bio smješten u mjestu Kallithéa, samom po sebi prilično nezanimljivom, osim možda po termama koje su na njegovu rubu tridesetih godina dvadesetog stoljeća izgradili Talijani, koji su u to doba i inače okitili otok nekim od najljepših klasicističkih vila. Međutim, udaljenost od samo tri kilometra do središta grada Rodosa omogućila nam je da zaista dobro upoznamo taj grad, koji mi se ful svidio. Kao i Grčka općenito (u sjećanje mi dolaze slike s putovanja po Grčkoj od prije gotovo dvadeset godina), i Rodos je pun suprotnosti i koliko god vam neke od njih ponekad znaju ići na živce, čini mi se da su upravo one srž njegova šarma.
Antički Rodos
Prošetate li elitnim rezidencijalnim četvrtima grada i savladate li strmu uzbrdicu, serpentinastu cestu i jake vjetrove koji i inače bez iznimke pušu te su od otoka napravili razvikano surfersko okupljalište, stići ćete do Akropole. Vaš će trud biti nagrađen spektakularnim pogledom na grad Rodos s jedne strane i Ixiju s druge (slike stižu u jednom od idućih postova), dok ćete sa same Akropole, gledajući prema istoku, bez imalo problema vidjeti Tursku, koja je od Rodosa udaljena tek sedamnaest kilometara.
Nešto prije no što dođete do Akropole očekuje vas spiljsko svetište nimfi.
Na žalost, naša knjiga-vodič nije nam pružila baš previše podataka o njemu, a i samo nalazište je relativno skromno obilježeno. Tek se tu i tamo nalaze dvojezični znakovi na alfabetu i engleskom koji šturo kažu sad ste ovdje. Inače, ja sam naravno osjetila potrebu pentrati se po tom kamenjaru da što bolje vidim kako je to izgledalo, a kad sam bila gotova s pionirskim otkrivanjem prošlih svjetova to je učinio i mužić, koji je usput otkrio i debelu smotanu zmijetinu koja bi vjerojatno bila dugačka dva metra da se ispruži. Dotična se dama sunčala odmah pokraj staze kojom smo se oboje penjali i dobro je da je ja nisam vidjela, jer bi se od mojih urlika vjerojatno probudili duhovi pradavnih nimfa i njihovih štovatelja.
Koji korak dalje nalazi se Akropola. Za vas koji ste bili u Ateni naglašavam da joj rodoska nije nimalo slična. Mnogo je manja, tek sporadično uređena, i iako je s jedne strane dobro što nije krajnje iskomercijalizirana i prepuna nametljivih švercera razglednicama i jeftinim suvenirima, ne bi bilo loše da se na tu golet postavi koji kioskić na kojem bi putnik-namjernik mogao naći okrepu u vidu dobro rashlađenih pića. Da ne kažem da je pogled toliko divan da bih na nekoj sjenovitoj terasi smještenoj na Akropoli mogla provesti pola dana.
Akropolom dominiraju ostaci Apolonovog hrama.
Ispred antičkog stadiona uređen je obnovljeni amfiteatar.
A u njegovom produžetku je ogroman stadion.
To be continued sa srednjovjekovnim dijelom grada.
Post je objavljen 12.09.2005. u 22:50 sati.