Još malo o svadbi kaj sam zaboravil napisat. U crkvi su tak krasno mladi pjevali pjesme, super mi je to. Kasnije smo se svi slikali na štengama a kad smo krenuli na večeru trubili smo ko da smo kamioni.. Kasnije sam nekaj napravil kaj ne volim delat, al isprika se nađe. Prije sam daval prosjacima stalno, al u zadnje vrijeme više puta ne dajem nego dajem. Uglavnom, došel nam je tip oko pol 3 na parkiralištu i tražil lovu za jest (navodno ne za pit) al nije mi ličil da je gladan i bilo je kasno/rano i otkantal sam ga da nemam. A imal sam, al mi je papirnato bilo preveč za dat. I uvijek me iza odbijanja peče savijest, al da svim dam... Na znam ni sam. Ko kak ne znam kak neko može imat takav odgoj, moral, svjetonazor da pljačka i ubija za lovu.
Ovaj mjesec nam je ionak rastegnut. Na svadbu nismo mogli doć praznih ruku, mala uskoro ima rođendan pa zovi rodbinu na ručak, ove godine ročkas s frendovima ne slavi doma pa nema večere za xx ljudi al ima igraonica za... Ko kak bi jedan bivši (?) bloger Akrap rekel – za popizdit.
Došao Mujo kod Hase u novi apartman i kaže Hasi:
- 'Ajde, dat' ću ti ja $100 ako skočiš sa petog kata.
Kaže Haso:
- Ma jesi l' ti normalan!
Kaže njemu Mujo:
- Ajde, dat' ću ti ja $1000 ako skočiš.
- Ma jesi l' ti normalan!
- Znači, bojiš se! Ne možeš!
Ljutito mu Haso odgovara.
- Što!! Ja da se bojim!! 'Ajmo u pivu da mogu!!
Haso se razbolio. Kako nije imao zdravstvenu knjižicu zamoli on svog prijatelja Muju da mu posudi svoju.
- Al', pazi Haso, da te ne u'vate, inače smo najebali obojica - veli Mujo.
- Dođe tako Haso s tuđom zdravstvenom knjižicom kod liječnika. Liječnik otvara knjižicu i pita:
- Pa dobro, što ti je Mujo?
- Pa najbolji prijatelj!
Post je objavljen 12.09.2005. u 22:11 sati.