Dolazim, sto dukata donosim,
i kašmirsku maramu čudesnih boja.
Dolazim, da te opet zaprosim,
dok te drugom ne daju, ljubavi moja.
Ma i nije bas tako dugo, al' ova pjesma me nekako pratila na cijeloj turneji... Ovog puta začudo nisam samo ja puštao Balaševića, već se skoru u svakoj sobi mogla cuti neka njegova pjesma, al' da opet ne pričam previše o njemu,da pređem da par bitnijih detalja... Put je prošao u redu, putovali smo s istim onim autobusom koji je "crkel" u Poljskoj na putu doma iz Latvije,al' sad su ga popravili i opet nas vozi,naravno i isti šofer... I ovog puta se moralo nešto desiti, nebi bila to turneja da se nekaj ne desi na putu... Putujemo doma i negdje u Bratislavi prvo jedan slalom s autobusom po cesti da izbjegnemo ogromnu rupu koja je bila na cesti, u tom trenu bili smo ko na "treskačima" malo levo,malo desno... i nakon nepune minute odjednnom pred nama manji kamion koji je stao na sredini ceste i krenuo unatrag ravno na nas...Dobro nije bilo većih šteta malo udobljenje na busu, al' to su rješili financijski (solarno).... Ovo mi je prvi put da nisam napravino nijednu sliku koju bi mogao staviti, imamm samo nekoliko koje sam tek reda radi napravio na hodniku u hotelu,al' budem probao nabaviti slike od drugih pa možda stavim nešto iz Bratislave... Općenito je bilo dobro,meni najbolje do sad, bilo je nekih stvari koje ni na blogu nebi pisao,da nebi pročitali neki koji nebi trebali,al' zabavili smo se u ta 2-3 dana, sad sam opet doma,umoran i ne osjećam se baš dobro,al' kad odspavam bit će valjda bolje...